Vaša profesionalna priča počinje na Građevinskom fakultetu u Zagrebu, a nastavlja se na Arhitektonskom fakultetu u Ljubljani. Kada ste shvatili da želite spojiti ta dva svijeta, inženjerski i arhitektonski?
Ljubav prema umjetnosti rodila se jako rano, u dječačkoj dobi, prije nego što sam uopće krenula u školu. Uvijek su mi olovke i bojice bile najdraža igračka te sam znala sate provoditi crtajući. Uskoro se i u školi ispostavilo da imam dara za likovnu umjetnost, ali s druge strane prepoznala sam se i u egzaktnim predmetima kao što su matematika i fizika. Na kraju, kada zbrojimo jedno i drugo, nismo daleko od arhitekture, jer arhitektura je zaista primijenjena umjetnost u punom smislu.
Kada spojimo građevinarstvo i arhitekturu, često pomislimo na dvije suprotne strane istog procesa, tehniku i estetiku. Kako ste vi pronašli ravnotežu između inženjerske preciznosti i arhitektonskog senzibiliteta?
Danas se često susrećemo s konfliktnim stajalištima, s jedne strane arhitektura, s druge građevina. Smatram da kvalitetno projektirana zgrada mora udovoljiti i jednoj i drugoj struci te biti ne samo oku privlačna, već i tehnički funkcionalna te statički promišljeno isplanirana. Iz istog razloga smatram da je bitna komunikacija struka međusobno, od samog početka projektiranja do završetka gradnje. Estetika bez funkcije i konstruktivne vrijednosti samo je lažna arhitektura i umjetnost bez veličine u svojoj biti i primjeni.
Vaš studio, VOGUE DESIGN, poznat je po cjelovitom pristupu, od idejnog rješenja do završnog detalja. Kako izgleda vaš kreativni proces kada vam stigne novi projekt?
Sve započinje sastankom i detaljnim razgovorom s investitorima o njihovim željama, mogućnostima i planovima. Jako je bitan odnos između investitora i arhitekta te taj prvi razgovor i kontakt. Svaki dobar arhitekt mora znati kako komunicirati s osobom koju prvi put u životu vidi, da bi procijenio što netko želi, pa čak i kada čovjek ni sam nije siguran ili se jednostavno ne zna izraziti, s obzirom na to da nema dovoljno potrebnog znanja o gradnji te mu je to prvi projekt u životu i prvi put se susreće s određenim terminima.
Estetika bez funkcije i konstruktivne vrijednosti samo je lažna arhitektura i umjetnost bez veličine u svojoj biti i primjeni.
Studio djeluje na području Hrvatske i Budimpešte. Kako se razlikuju dizajnerski trendovi, ali i očekivanja klijenata?
Ne bih ja tu previše stavljala naglasak na velike različitosti kad razgovaramo o urbanim područjima. Više se te raznolikosti između Hrvatske i Budimpešte očituju u suburbanim sredinama, od razlika u stilovima gradnje zasebnih projekata do razlika u planiranju mapa situacije cijelog teritorija. U urbanim sredinama očekivanja stanovništva usmjerena su prema visokoj razini dostupnosti infrastrukture, javnog prijevoza i društvenih sadržaja, uz kompaktnu i gušću izgradnju. Gradnja je uglavnom vertikalna (višestambene zgrade, mješovite funkcije), a naglasak je na učinkovitom korištenju prostora i urbanističkoj gustoći. Nasuprot tome, u suburbanim područjima dominiraju očekivanja povezana s privatnošću, mirnijim okruženjem i većim stambenim parcelama.
Kako vidite budućnost arhitekture, posebno u kontekstu održivih, energetski učinkovitih i pametnih prostora?
Tradicionalni koncept arhitekture kao statičnog prostora zamjenjuje se dinamičnim modelom u kojem zgrada aktivno reagira na korisnike i okoliš. Očekuje se daljnji razvoj pasivnih i aktivnih energetskih sustava, s naglaskom na recikliranje energije, smanjenje emisija CO₂ i korištenje obnovljivih izvora. Materijali će sve češće biti biokompozitni, reciklirani ili lokalno dostupni, čime se smanjuje ekološki otisak gradnje. Uloga arhitekta širi se, više nije samo oblikovatelj prostora, nego integrator tehnologije, ekologije i društvenih potreba. Pametne zgrade, odnosno smart buildings, i zeleni gradovi (green cities) bit će standard, a ne iznimka. Digitalni alati poput BIM-a, umjetne inteligencije i senzorskih sustava omogućit će adaptivne, gotovo samoodržive prostore koji se prilagođavaju mikroklimi, ritmu korištenja i promjenama u energetskim tokovima.
Kada biste morali izdvojiti jedan projekt koji vam je posebno drag, koji bi to bio i zašto?
Projekt koji mi je nedvojbeno najdraži je Resort Boa u blizini Zadra. U njemu sam uspješno spojila organsku formu s racionalnim prostornim konceptom. Oblikovanje proizlazi iz topografije i prirodne linije obale, pa arhitektura doslovno „diše“ zajedno s krajolikom. Upotrebom prirodnih materijala, zaobljenih volumena i zelenih krovova nastala je kompozicija koja ne dominira prostorom, nego ga poštuje. Ovaj projekt mi je važan jer predstavlja ravnotežu između emocije i funkcije, trenutak kada estetika i održivost postaju jedno. To je projekt koji najbolje pokazuje kako zamišljam održivu, humaniju arhitekturu.
Kažete da je cilj stvarati prostore koji traju. Što po vama čini prostor bezvremenskim?
Bezvremenski prostor je onaj koji se može prilagoditi promjenama, bez da izgubi smisao. To su prostori koji su višenamjenski, fleksibilni i koncipirani tako da dugoročno ostanu funkcionalni. Njihova trajnost ne proizlazi samo iz materijala, nego iz ideje, iz održivog sustava koji racionalno koristi energiju i resurse. Kad prostor može evoluirati, a da ne mora biti rušen ili rekonstruiran iz temelja, tada govorimo o istinskoj bezvremenosti. Kad arhitektura može zadržati svoju funkcionalnu relevantnost i nakon što se okolnosti promijene, tada postaje bezvremenska.
Što biste poručili mladim arhitektima i dizajnerima koji tek kreću graditi svoj profesionalni put?
Svim mladima koji se tek odlučuju za arhitekturu preporučila bih da si dobro poslože prioritete i budu spremni na veliku žrtvu i odricanje, neprospavane noći za kompjuterom, preispitivanje samih sebe te na kritike i pohvale. Krv, suze i znoj nisu samo slovo na papiru kada je riječ o našoj struci. Međutim, kada čovjek shvati da je pronašao sebe i svoj mir u umjetnosti i poslu koji radi, isplati se apsolutno sve. Sve mlade koji razmišljaju da se odvaže kao poduzetnici svakako bih podržala, jer nam u našoj lijepoj Hrvatskoj nedostaje mladog poduzetničkog duha i napretka. Svoju bih misao završila naglaskom na važnost balansa privatnog i poslovnog života, jer poduzetnik se ostvaruje i gradi kao čovjek na oba plana. Svaki umjetnik i arhitekt svoju motivaciju crpi iz privatnog života, a kada motivacija i izostane, bitna je disciplina!
Sadržaj nastao u suradnji s Vogue Design by Tina Deković.
Otvori KEKS Pay
