Većina dizajnera ističe da im je puno veći izazov raditi prenamjene i adaptacije postojećeg prostora nego “kretati od nule”. Upravo je takav izazovan projekt pred vama, potpisuje ga Mirjana Mikulec koja je uspjela stari poslovni prostor u zgradi građenoj sredinom prošlog stoljeća pretvoriti u šarmantan dom. Novouređeni je stan smješten u širem centru Zagreba, a da bi zasjao punim sjajem u svih svojih 110 četvornih metara, bila je potrebna potpuna rekonstrukcija interijera.
Iako je radova bilo puno i bili su prilično zahtjevni, u svega mjesec i pol nekad poslovni prostor pretvorio se u divan dom četveročlane obitelji. – Tlocrt je izmijenjen, a gotovo svi zidovi srušeni su da bi se osmislilo novo, optimalno rješenje po mjeri obitelji. – S obzirom na tlocrt L oblika, stan je podijeljen u dvije zone – društvenu i onu intimniju. Plan stana uključuje veliki otvoren prostor koji se sastoji od povezanog ulaznog dijela, male blagovaonice, kuhinje i dnevnog boravka te odvojene kupaonice, a tu je još i hodnikom odvojeni intimniji dio – u njemu se nalaze bračna spavaća i dvije dječje sobe s pripadajućom dodatnom kupaonicom – ističe Mirjana Mikulec glavne odlike ovog prostora. – Govoreći o stilu, cilj je bio ukomponirati motive i obilježja različitih stilova i povijesnih razdoblja – elementi pariškog stila, onog klasičnog, čak i skandinavskog pa i eklektike međusobno se isprepliću i čine jedinstvenu i vrlo modernu kombinaciju.
Tako stanom dominiraju bogate štukature na zidovima, motivi popularnog mramora, parket složen u francuski vez, bogate tkanine, vidljiva cigla, dekorativni paneli s mahovinom itd. Kombinacija boja u najvećem dijelu stana uključuje pastelne nijanse ružičaste, sive, plave i zelene – objašnjava nam dizajnerica napominjući da se svim detaljima pridavalo jako puno pažnje, no kada bi morala izdvojiti samo jednu stvar na koju je najponosnija, bez puno razmišljanja naglašava: – Posebno je upečatljiva pomno birana rasvjeta.
Dizajnerska i interesantna rješenja nalaze se u gotovo svakoj prostoriji, osobito u blagovaonici, kuhinji i dnevnom boravku. Jedan od većih izazova s kojima se tim stručnjaka suočio bile su dječje sobe. Iako je optimalno rješenje bilo napraviti jednu veću, zajedničku sobu, želja vlasnika bila je da svako dijete ipak ima vlastitu sobu s obzirom na veliku razliku u godinama. Tako su sobe vrlo male kvadrature – jedna ima desetak, a druga svega šest kvadrata.
S obzirom na skromnu kvadraturu prostorija, ali i potrebe za puno skladišnog prostora po cijelom stanu, gotovo je sav namještaj rađen po mjeri – središnji društveni dio stana cijelom dužinom zida prekriven je ormarima od poda do stropa, kao i cijelom dužinom, a dodatni skladišni prostor nalazi se u hodniku – s obzirom na to da je dug i širok, s jedne je strane cijelom dužinom smješten garderobni ormar, a s druge strane nalazi se takozvani cipelarnik visine do polovice zida. Kako bi se izbjegao efekt tunela, u ovoj su prostoriji fronte ormara sa zrcalnom površinom. Optički je tako prostor čak dvostruko širi, a nije na odmet spomenuti i da zahvaljujući zrcalnim površinama hodnik izgleda i znatno svjetlije.
Očajno. Ružičasta garnitura, štukature i zlatne visilice. Kičeraj Trpezarija ko studentska menza. Kao da Kim Khardasian živi tu.