Domagoj Vida, za razliku od brojnih nogometaša koji mahom ulažu u noćne klubove, kafiće i turizam, za mirovinu ima sjajan i plemenit plan. Naime, još je nakon osvajanja svjetskog srebra u Rusiji 2018. sa suradnicima odlučio pokrenuti ekološku farmu crnih svinja u Donjem Miholjcu, a danas, nakon kontinuiranog rada, može se pohvaliti velikim priznanjem. Naime, Eko farma crnih svinja arhitekata i arhitektica iz zagrebačkog studija SKROZ jedan je od četiri projekta iz 2021. koji je nominiran za nagradu "Viktor Kovačić" Udruženja hrvatskih arhitekata UHA – za najbolji arhitektonski projekt prošle godine.
– U kontekstu društvenih i gospodarskih okolnosti depopulacije i ekonomske degradacije, etičkih pitanja korištenja životinja u suvremenoj proizvodnji hrane, ali i u pogledu same prostorne intervencije, projekt Ekološke farme predstavlja rijedak i vrijedan iskorak... – objasnio je žiri ovu nominaciju.
Jedan od prvih uzgajivača koji su započeli s uzgojem ove zanemarene vrste (crne svinje) bila je Vidina tvrtka Sin Ravnice iz Creta Viljevskog pokraj Donjeg Miholjca. U početku je to bio ekološki uzgoj u potpunosti na otvorenome, bez ikakve staje ili nadstrešnice, s obzirom na to da je crna slavonska svinja izuzetno otporna i izdržljiva vrsta. Međutim, nakon nekoliko godina, kako je broj jedinki rastao, shvatili su da moraju osigurati nekakav oblik kontroliranog uzgoja, olakšati uvjete i životinjama ponuditi zaklon.
Programski naputak bio je izgradnja farme prema najvišim ekološkim standardima uzgoja. Također, bilo je potrebno predvidjeti potencijalno širenje farme.
Glavni faktori koji su utjecali na arhitekturu bili su optimizacija procesa uzgoja i što kvalitetniji smještaj životinja, uz želju da zgrade ostanu u duhu slavonskoga ruralnog konteksta i tradicionalnih gospodarskih zgrada u ljudskom i životinjskom mjerilu.
Građevina je primarno oblikovana funkcijom, odnosno optimizacijom funkcije. Još jedan izuzetno bitan dio je uvođenje pomičnih pregrada koje su omogućile jednostavnije održavanje objekta, ali i stvaranje različitih scenarija korištenja objekta.
Sumiranjem svih navedenih parametara ostvaren je presjek s najvećom visinom u središnjem dijelu. Uvažavajući proporcije čovjeka, životinje i stroja nastao je presjek s dvostrešnim kosim krovom i centralnim sljemenom.
Dobivene kose krovne plohe slomljene su i izmaknute u sljemenu lomom, čime je omogućeno dodatno osvjetljenje i ventiliranje spremišta stelje na galeriji. Produžetak plohe krova formirao je strehu za vanjski prostor krmača s praščićima.
Pri odabiru materijala važan je čimbenik bila otpornost elemenata koji su u direktnom doticaju sa životinjama koje vole rovati, kopati i isprobati sve što nađu ispred sebe. Stoga je za bazu odabran beton uz pregrade od pocinčanog čelika, iznad kojeg je drvena konstrukcija i obloga pročelja te u konačnici uobičajen i tradicionalan biber crijep kao pokrov krova. Materijali su jednostavni, neobrađeni i direktno podređeni funkciji i kontekstu.
Osim ogoljenom funkcijom, pojavnost objekata uvjetovana je kontekstom ruralnog slavonskog kraja što se iščitava u geometriji krova, pokrovu ploha te u materijalu i načinu tretiranja pročelja zgrade. Nizanje drvenih letvi slavonskog hrasta s izmjenom punih i praznih polja u dva dijagonalna smjera i u dva plana stvara karakterističnu strukturu koja ponajprije služi kao ventilacija i zaštita od sunca, ali i kao reinterpretacija geometrije drvenih pročelja kakve nalazimo na brojnim povijesnim gospodarskim objektima u Slavoniji. Takva reinterpretacija povezuje klasični gospodarski objekt oblikovan suvremenim standardima s njegovom okolinom i građevinskim nasljeđem.
Ovaj projekt, a arhitektonski studio SKROZ ima iskustva s projektima osmišljavanja životinjskih farmi (prije nekoliko godina radio je i hvaljeni projekt za farmu Kokošvaroš, odnosno na engleskom Chickenville), hvale je vrijedan jer pokazuje da se i u nas konačno počelo razmišljati o važnosti arhitekture i funkcionalnosti te o ekološkoj osviještenosti i u ruralnim krajevima.
