Nakon zime, iz zemlje proviruje zeljasto, lukovičasto, višegodišnje, ali nježno cvijeće. Ono se u prirodi pojavljuje u skupinama, u mnogo različitih boja i oblika. U šumi čini neobične kombinacije zajedno s lišćem i granjem, a najčešće je ispod listopadnog drveća, gdje koristi proljetno svjetlo koje prolazi ispod još golih grana.
Sjemenje ili lukovice
Osim što postoji u divljim okruženjima, može se nabaviti i u kultiviranim uzgojenim oblicima i brojnim kultiviranim vrstama pa se za sadnju u vrtu mogu nabaviti brojne vrste i boje visibaba (Galanthus), šafrana (Crocus), šumarica (Anemone), sunovrata (Narcissus) ili drijenovca (Leucojum). Te se vrste u prirodi uglavnom samorazmnožavaju sjemenjem ili bočnim lukovicama, tvoreći tako zanosne skupine nježnih biljaka različitih boja. Želimo li dojam prenijeti i u naš vrt, preporučuje se sadnja proljetnih vrsta u jesen, i to u skupinama, jer je spomenuto bilje, iako vrlo izdržljivo, izgledom dojmljivo ponajprije u skupinama.
Lako ih je saditi
Što se tiče sadnje, u pravilu se lukovice sade na dubinu koja je tri puta veća od veličine lukovice, na razmak koji je također dva do tri puta veći od lukovice. Valja dobro paziti na izgled i kvalitetu lukovice, koja mora biti zdrava, čvrsta i ne smije biti trula. Veliku pažnju treba obratiti i pripremi tla, jer lukovice uglavnom vole izrazito rahlo i prozračno tlo koje se u proljeće brže zagrijava i osigurava dobru drenažu. Lukovice uglavnom ne traže nikakvu dodatnu gnojidbu. Ako preslabo cvatu, uglavnom se radi o pregustoj sadnji te ih tada možemo presaditi na novo mjesto ili ih razdijeliti. Nakon cvatnje veliko cvijeće poput sunovrata i tulipana treba orezati, dok se listovi ostavljaju kako bi prirodno istrunuli. Nakon toga lukovice se mogu ostaviti u zemlji ili pak izvaditi, očistiti, osušiti i pospremiti u papirnatoj vrećici. Jedino tako pravilno pospremljene lukovice bit će spremne za sadnju i novu cvatnju u kojoj ćete moći uživati sljedeće godine.
NE PROPUSTITE: FOTO U nekoliko koraka sami napravite posudu za cvijeće
