Požežani Ivana i Petar Marinić oduvijek su imali svoj povrtnjak, iako žive u gradu. Prije pet godina u njemu su postavili mali plastenik veličine 7,5 x 4 metra.
– Glavni motiv bio nam je da u ovom globalnom svijetu imamo povrće koje je zdravo uzgojeno, bez umjetnih gnojiva i bez ikakvog prskanja, te da dobijemo povrće ranije nego što bismo ga imali na otvorenom, odnosno u vrijeme kada je ono najskuplje. Ovo naše povrće, za razliku od onog u supermarketima koje samo lijepo izgleda, uvijek je svježe, ima pravi okus i miris – objašnjava Petar Marinić.
Obavezno prozračivanje
Iako je za njihovu obitelj od sedam članova površina plastenika veća nego što im je potrebno, drago im je što svoje rano povrće mogu poklanjati prijateljima, susjedima i rodbini. Željeznu konstrukciju za plastenik Petar je kupio gotovu, za 500 kuna, od čovjeka koji ju je sam napravio.
– Prošle godine svi iz obitelji kad su išli na more nisu morali kupovati ništa od povrća, sve su ponijeli iz našeg plastenika i povrtnjaka – ističe gospođa Ivana, dodajući da su zadovoljni onim što im plastenik nudi, ali s druge strane znaju da je to i obveza.
Plastenik se mora svako jutro prozračiti te još tijekom dana nekoliko puta, povrće treba navodnjavati, a kako u njemu sve brže raste, povrće treba redovito vezati, podrezivati i kidati zaperke.
– Kako je u plasteniku sve bujnije, treba paziti da se povrće ne posadi pregusto. Mora se ostaviti malo veći razmak nego kad se sadi na otvorenom – upozorava Ivana.
Salata za Božić
Nakon što su u kasnu jesen sve pobrali iz plastenika, pognojili gnojem iz vlastitog kompostišta te obavili štihanje, posadili su špinat i matovilac, a u kasnu zimu salatu i luk. Nakon toga počela je sadnja krastavaca, paprike i rajčice.
– Zahvaljujući plasteniku povrća imamo do kasne jeseni, a pretprošle godine smo salatu imali do Božića – kaže Petar, koji posebno hvali punicu jer im često pomaže. Smatra da je taj posao koristan ne samo zbog zdravog povrća nego i zato što se svi skupa osjećaju korisno i što odlaskom u mirovinu imaju nešto što ih može zaokupiti. Nekad im se priključe i unuci, od kojih jedan ide u peti, a drugi u osmi razred. Tu nauče nešto korisno, a osim toga manje budu uz računalo.
Najvažnije je napraviti sustav za zalijevanje
Za plastenik iz kojeg se opskrbljuje cijela obitelj, a uvijek ostane i za dijeljenje, obitelj Marinić sama proizvodi i kompost. A kako krenuti?
– Za jednu četveročlanu obitelj dovoljan je plastenik površine od 20 do 30 četvornih metara. Konstrukciju ljudi uglavnom naprave sami od željeznih cijevi, a foliju kupe u trgovini. Oni koji se odluče za uzgoj u plasteniku moraju znati da je povrću potrebno osigurati vodu, ili redovnim zalijevanjem ili navodnjavanjem. Kupiti se može i sustav za navodnjavanje malih površina koji se spoji na bunar ili vodovod – ističe Tomislav Pojer, poljoprivredni savjetnik u požeškoj podružnici Poljoprivredno-savjetodavne službe.
NE PROPUSTITE: FOTO Iz zapuštenog kamenjara niknuo mediteranski vrt
