Posljednjih godina dosta se pisalo o ljupčacu (Levisticum officinale). I sama sam o njemu mnogo puta govorila, ističući njegovu aromu blisku domaćem nepcu. Kako je obvezan sastojak nekih poznatih začina koji se često koriste u kuhinji, njegovu aromu poznaju čak i oni koji ga nikada nisu vidjeli, a kamoli uzgojili.
I upravo je zato neobično što još uvijek više znamo o đumbiru ili umaku od soje nego o ljupčacu iako je riječ o posve običnoj začinskoj biljci koju bez problema može uzgojiti svaki vrtlar. Po izgledu listova najlakše ga je usporediti s celerom ili peršinom iako je cijela biljka bitno veća. Štoviše, celer i peršin pravi su patuljci u usporedbi s tim gorostasom od 1-1,5 metra. Pa ipak, koliko god izgledao impozantno u vrtu, nije ga nimalo teško uzgojiti.
UZGOJ
Iako ljupčac posljednjih godina nude mnogi uzgajivači začinskih biljaka, može se uzgojiti i iz sjemena. Za one koji žele pratiti svoju biljku od početka ili uzgojiti malo veći broj biljaka (za prijatelje, susjede) najbolje je u proljeće otići do obližnjeg vrtnog centra i potražiti paketić sjemena. U tom slučaju sa sjetvom treba početi što ranije jer ljupčac, baš kao i peršin ili celer, raste vrlo polako.
U praksi to znači da od sjetve do presadnice koja ima nekoliko lijepo razvijenih listića može proći oko 2-3 mjeseca. Kada napokon imate presadnice u svojim rukama, potražite neko sunčano i toplo mjesto na kojem se neće previše zadržavati voda kako ne bi došlo do truljenja korijena. Nakon toga posadite biljku i pratite je prvih nekoliko mjeseci.
NJEGA
Čak i nakon sadnje ljupčac će rasti usporenim tempom, onako kako i treba biljka koja će jednog dana biti velika. U tom razdoblju treba posebno paziti na korove jer se ljupčac ne može nositi sa zasjenom i obično tada propada. Drugi problem mogu biti voluharice kojima je korijen ove biljke posebno ukusan čak i kada je već dobro razvijen.
U slučaju da u vrtu inače imate problema s voluharicama, moj je savjet da ljupčac posadite u veliku posudu. No čak ako je sve u redu, u prvoj sezoni vegetacije nije preporučljivo brati njegove listove previše često. Dopustite biljci da se dobro učvrsti i razvije jer će na tom mjestu ostati još mnogo godina. A već od druge sezone uzgoja moći ćete uživati čak i u njezinim štitastim cvjetovima i, naravno, brati listove koliko god želite.
VEGETACIJSKI CIKLUS
U drugoj sezoni ljupčac će doseći svoj maksimum od 1-1,5 metra i tako nastaviti svake godine iznova. No kako biste dobili što više listova, dobro ga je porezati sredinom ljeta kako biste zaustavili razvoj cvjetova. Biljka će se brzo oporaviti i ponovno prolistati, a novi zeleni dijelovi bit će puni arome. Iako su najukusniji upravo u svježem stanju, dosta dobro čuvaju aromu i ako ih posušimo. Stoga, ako je biljka stvorila mnogo novih svježih listova, slobodno ih odrežite, povežite u stručak i osušite na vjetru.
Nakon toga dopustite biljci da se razvije do svog maksimuma, procvjeta i stvori sjeme. Dopustite joj i prirodno jesensko žućenje jer je to proces pri kojem biljka premješta svoju energiju u donje dijelove, odnosno u korijen. Takva će biljka biti zdrava i snažna, tako da će bez problema podnijeti zimske hladnoće i ponovno prolistati sljedećeg proljeća.
