Usred gradskog betona Osječani su zasadili vrt. I to ne bilo kakav, već permakulturni. Volonteri Udruge OSpera (Osječki permakulturni aktivisti) zasukali su rukave, obrisali znoj s čela i očistili oko dva četvorna kilometra prostora na južnoj strani budućeg sveučilišnog Kampusa. Računaju kako će se vrt proširiti na još dodatnih kilometar četvornih garaža nekadašnje vojarne. Inicijativa je to koju je pokrenula profesorica Marija Heffer s osječkog Medicinskog fakulteta i jedna od prvih permakulturnjaka u Hrvatskoj, a volonteri vjeruju kako će zagolicati znatiželju brojnih Osječana.
– Sve se radi prema prethodno napravljenom nacrtu. Za Osijek smo se odlučili jer je on u središtu Slavonije, poznat po poljodjelstvu i poljoprivredi, a u odnosu na druge dijelove Hrvatske permakultura nije do sada bila prisutna. Vrt će ujedno poslužiti i kao demonstracijsko-eksperimentalni poligon jer nitko od nas nema pravoga iskustva u ovim tehnikama – objasnio je Mario Miličić, predsjednik Udruge OSpera.
Sa skice u stvarnost
Cilj je da se u osječkom urbanom permakulturnom vrtu uzgaja autohtono sjeme kao i stare autohtone sorte koje bi se na ovom prostoru umnožavale, a potom darivale građanima.
Permakulturisti Osječane na ovaj način žele osvijestiti o pojedinim sortama koje su već i na pragu izumiranja. Stoga su u vrtu posadili kadulju, blitvu, vlasac, peršin, hren, crni kim, ružmarin, timijan, matičnjak ili melisu, rajčicu, plućnjak, tikvice, mentu, kantarion, kamilicu....
– Poanta permakulture je samoodrživost – kratko će Mario.
S pripremljenog nacrta, volonteri su sliku pokušali prenijeti u stvarnost, na travnjak Kampusa. Dizajn vrta je, rekli su, vrlo jednostavan i inspiriran pronađenim resursima na prostoru Kampusa na kojem se sada intenzivno gradi.
– Od Kampusa smo dobili drvene tvari od kojih će se napraviti uzdignute gredice. Drvo se zasipa zemljom u kojoj ono trune i ispušta vlagu, gnoji i stvara zračne pukotine te pomaže da se uhvati korijen biljke. Stoga je gredice potrebno puno manje održavati. Ima i debeli sloj malča koji ima sličnu funkciju kao zemlja, odnosno guši korov i ne daje mu dovoljno sunčeve svjetlosti – objašnjava nam Mario. Zbog toga će uzdignute gredice OSperaši morati manje plijeviti, zalijevati i kopati. Kada plodovi dozriju, bit će jednostavnije i lakše i njihovo branje jer se berači neće morati saginjati.
Model tri sestre
– Kroz sredinu vrta, po modelu tri sestre, zasadit ćemo kukuruz, grah penjač i bundevu. Oko kukuruza se sadi grah penjač koji svojim dubokim korijenom iz tla izvlači natrij i penje se po stabljici kukuruza, dok bundeva ima ulogu malča jer ne dopušta korovu da se razgrana, a istovremeno ne šteti ostalim sortama. To je metoda kojom su se služili Indijanci u Sjevernoj Americi – opisuje Mario sistem permakulturnog vrta. U sredini vrta, njegovom najzaštićenijem dijelu, posadit će se najrazličitije vrste paprike i rajčice.
Svoje mjesto će pronaći i matičnjak ili melisa čiji se listovi zbog okusa po limunu koriste u pripremi koktela
Osječani planiraju u budućnosti svoj vrt staviti i pod “nadzor” kamera, kako bi putem web streaminga svima omogućili da u njega zavire, promatraju ga i iz njega uče.
– Dio vrta ćemo ostaviti pod malčem i u tom dijelu ćemo vertikalno probati uzgojiti krumpir na slami. Princip je vrlo jednostavan jer ide red slame pa red krumpira i onda kompost. Na kraju se sve ogradi žicom da se ne raspada. Štetočine na taj način teže napadaju krumpir jer je uzgojen vertikalno – pojašnjava Mario.
U najskrivenijem pak, odnosno najuvučenijem kutu permakulturnog vrta, Osječani su smjestili kompostište kako bi bilo zaštićeno od vjetra i padalina. U taj će dio ubuduće odlagati sav višak koji skupe u vrtu.
