U našim nesigurnim domaćim tržišnim i gospodarskim uvjetima te činjenici da je riječ o poslu koji velikim dijelom ovisi o faktorima na koje ne možemo utjecati poput vremenskih prilika, teško je odrediti koje su voćne kulture najsigurnije i najunosnije odnosno najisplativije za uzgoj u Hrvatskoj.
Iako i ta isplativost ovisi o mnogo čimbenika, ona se odnosi na one vrste voća koje se mogu, nakon što se proizvedu, prodati po primjerenoj cijeni. Uspjeh voćara u jednoj sezoni nije, posve razumljivo, samo dobro uzgojiti plod nego da za njega dobije i adekvatnu cijenu.
Kriteriji isplativosti
Upravo zbog toga teško je, smatra mr. sc. Višnja Šimunović iz Savjetodavne službe reći koja je najisplativija voćna vrsta u RH.
– S obzirom na to da mi niti jednog voća ne proizvodimo u Hrvatskoj dovoljno osim mandarina, koje je jedina samodostatna voćna vrsta kod nas, proizlazi da bi uzgoj bilo koje voćne vrste trebao biti isplativ, što nije sasvim točno – objašnjava mr. sc. Višnja Šimunović. Kao što ni samodostatnost, tako ni količina proizvodnje određenog voća ne upućuju na njegovu isplativost.
Primjerice, najviše se u Hrvatskoj proizvede jabuka (preko 110 tisuća tona), ali zarada i nije toliko velika kao kod nekih drugih vrsta – lješnjaka i bobičastih vrsta voća. I to uglavnom onih tradicionalnih – malina, kupina i borovnica, a manje onih novih, egzotičnijih, iako u javnosti često kolaju baš takve vijesti. To bi naročito trebali imati na umu potencijalni voćari.
– Budući voćar se ne bi smio voditi time što je "trend" ili "moda" u voćarstvu u tom trenutku jer, primjerice, danas su popularne tzv. bobičaste manje poznate voćne vrste kao što su aronija, haskap ili mayberry, goji bobice, američka borovnica i slično – upozorava Šimunović, dodajući kako nešto što je trendi ne znači da će investitor, kada posadi nasad i ako ga uspije odnjegovati, na njemu dobro zaraditi tj. biti uspješan voćar.
Umjesto priklanjanja trendu, voćar bi trebao potražiti savjet stručnjaka (poljoprivrednog savjetnika), informirati se te vidjeti što je u njegovom slučaju optimalna kultura za uzgoj.
Dugoročne posljedice
To će, naravno, ovisiti o kvaliteti tla, položaju zemljišta te o dijelu Hrvatske u kojem se ona nalazi. Naravno, tu je i ono što često zanemarujemo – ljudski faktor tj. što smo sve poduzeli da bi se plan ostvario i koliko smo se brinuli o nasadu. Također, smatra naša sugovornica, bitno je da voćar zna što mu je konačni cilj: je li to proizvodnja voća za uporabu u svježem stanju ili proizvodnja voća kao sirovine za neku prerađevinu (sok, voćni ocat, voćno vino, đem, marmelada, sušeno voće...).
Sve te temeljite pripreme, kao i stručna pomoć su nužne.
– Pogreške koje se naprave u startu kod sadnje imaju dugoročne posljedice na višegodišnji nasad, koji je poslije teško otkloniti – upozorava mr. sc. Višnja Šimunović. Investicija jednog voćnjaka nije, naime, nimalo jeftina – podizanje 1 ha višegodišnjeg nasada, bez obzira na to o kojoj se voćnoj vrsti radi, stoji od 120.000 do 250.000 kn i više, ovisno o cijenama sadnog materijala, opremi nasada – armature, sustava za navodnjavanje, sustava za zaštitu od tuče i mraza, akumulacije...
>>Ekološka poljoprivreda: koliko kaskamo za Europom?
kineskinje,japanke, mulatkinje i black,....bliznis...