Iako mi se ponekad čini da ću biti dosadna budem li govorila o općepoznatim stvarima, realnost me neprestano i uporno demantira. Tako je bilo i neki dan na Dolcu, gdje se jedna gospođa naljutila na prodavačicu kada je čula da je njezino ekopovrće uzgojeno u plasteniku. Kako nešto može biti eko ako raste u plasteniku, čudila se, i nije joj bilo jasno da i ekouzgajivači moraju zimi zaštititi svoje povrće od hladnoće i mraza. Plastični tunel doista nema nikakav štetan utjecaj na ekološki uzgojeno povrće. Naprotiv, bez njega bi zimi povrće oštetila kiša i uništio snijeg pa ne bi izgledalo lijepo i nitko ga ne bi htio kupiti. Zato su plastenici u profesionalnom ekouzgoju potpuno opravdani i u tome nema ništa sporno. No kada je u pitanju vrt, plastika odjednom postaje uljez i apsolutna smetnja.
NE PLASTENICIMA
Da budem posve otvorena, plastenici su ružni i nemoguće je zamisliti lijepo oblikovan vrt ako iz njega strši bijela plastika s aluminijskim cijevima. Ipak, ljudi ih kupuju jer su korisni i relativno jeftini pa nije neobično vidjeti ih u blizini obiteljskih kuća. No ako imalo držimo do estetike i ako vrt doživljavamo kao produžetak stanovanja, takvu si pogrešku sigurno nećemo dopustiti. Naprotiv, sa staklenicima je priča posve drugačija. Staklenik je istodobno i dekorativni i funkcionalni element vrta, svojevrsna vrtna kućica koja ne služi samo za zaštitu biljaka nego i za uživanje u vrtlarstvu. On nam omogućuje da čak i zimi, kada u vrtu nema mnogo posla, nastavimo njegovati biljke kojima treba zaštita od hladnoće bez obzira na to radi li se o cvijeću ili povrću.
PREDNOSTI STAKLA
Staklo bolje propušta svjetlost i toplinu sunca od plastike, čvršće je i neusporedivo dugotrajnije pa je svakako dugoročno bolja investicija od plastenika. Čak i kada u njemu nema grijanja, sunce može zagrijati zrak unutar staklenika i do 10 Celzijevih stupnjeva u odnosu na vanjsku temperaturu. Zato je čak i zimi u njemu ugodno boraviti, pa čak i uzgajati manje osjetljive vrste povrća poput salata, potočarke, blitve, poriluka i luka. Opstat će čak i osjetljivije vrste poput paprika ili patlidžana koji na otvorenom stradaju već nakon prvog mraza. Zato nije loša ideja jednostavno na kraju sezone preseliti neke osjetljive biljke iz vrta i presaditi ih u posude. Ove godine ja sam to pokušala s paprikama i, eto, berem ih još uvijek.
GRIJANJE
Grijanje bitno poskupljuje uzgoj u vrtnom stakleniku, a po mome mišljenju nije ni potrebno. Sunčeva energija, iako slabija nego ljeti, čak je i tijekom jeseni posve dovoljna da omogući produljenje sezone za jedan ili dva mjeseca. I to nije sve. Kada dođe proljeće, staklenik je idealno mjesto za vrtlare koji sami uzgajaju presadnice povrća i cvijeća pa trebaju toplo, svijetlo mjesto u kojem će sjeme proklijati. Može poslužiti i kao spremište osjetljivog balkonskog i vrtnog cvijeća, kao i lukovica koje smo posadili u posude. Sve u svemu, staklenik je investicija na koju bi se, po mome mišljenju, svaki ozbiljan vrtlar prije ili poslije morao odlučiti i tako uljepšati svoj vrt, produljiti sezonu i podići kvalitetu uzgoja vrtnih biljaka.
