Stariji vrtlari sigurno će se sjetiti čuvarkuća s krovova svojih kuća gdje su ih sadili kao neku vrstu srećonoše i čuvarice od udara groma. I danas se one još mogu vidjeti na ponekoj staroj kući, bez obzira na to je li riječ o kontinentalnoj ili primorskoj Hrvatskoj. Žive na tim krovovima gotovo bez trunčice tla, kao da rastu iz kamena. Ako padne kiša, dobit će vodu, a ako ne padne, trpjet će sušu i koristiti vodu iz svojih zaliha.
Srećom, čuvarkuće su mesnatice, odnosno sukulenti, pa vodu čuvaju u zadebljalim listovima. Zbog toga nikada ne trpe od nedostatka vode, ali, čini se, ni od viška. Naime, ove biljke jednako dobro podnose i mnogo kiše i snijeg. Jedini problem mogu biti "mokre noge", odnosno zadržavanje vode u području korijena.
GDJE RASTU
Čuvarkuće (Sempervivum sp.) prirodno rastu na području čitavog Mediterana, ali i na Kavkazu. Poznato je 40-ak različitih vrsta, ali i više od 3000 različitih kultivara i hibrida. Zbog svoje popularnosti i jednostavna križanja vole ih i mnogi vrtlari amateri koji čekaju da biljka procvate kako bi obavili umjetno oprašivanje i stvorili novi hibrid. Zahvaljujući tome danas je teško i razlikovati tolike nebrojene čuvarkuće, jer se pojavljuju u mnogo različitih boja i nijansi. Ipak, svima je zajednička nevjerojatna izdržljivost, posebno kada je u pitanju voda. Stoga su upravo ove biljke idealne za zaboravne i one koji mnogo putuju. Odlično će podnijeti i sušu i hladnoću, no ne i toplinu toplih stanova i kuća. Sempervivumi obavezno moraju živjeti na otvorenom bez obzira na to je li riječ o krovu, vrtu ili ukrasnim posudama.
SADNJA
Uzgajamo li čuvarkuće u ukrasnim posudama, dobro je znati kakav im supstrat najbolje odgovara, a kakav bi im mogao čak i štetiti. Budući da su veoma izdržljive, logično je zaključiti i da su skromnih zahtjeva u svakom smislu, pa tako i u pogledu potrebe za hranjivima. Zato će najbolje uspjeti u pjeskovitom, propusnom supstratu bez mnogo hranjiva. Ako želimo biti sigurni, najbolje je potražiti supstrat za sadnju sukulenata (mesnatica) u nekom vrtnom centru. Također, vrlo je važno osigurati odvodnju suvišne vode jer čuvarkuće ne podnose dulje zadržavanje vode. Nažalost ,većina ukrasnih posuda više nema rupicu za odvod vode na dnu posude. U tom slučaju uzgojnu posudu treba smjestiti u ukrasnu i to na sloj od barem 1-2 cm šljunka ili kuglica glinopora.
NJEGA
Zahvaljujući drenaži koju smo postavili, ne trebamo strahovati od zadržavanja viška vode u posudi. No kako bismo svojim biljkama osigurali maksimum, obavezno ih trebamo smjestiti na sunce. Posebno je to važno tijekom zimskih mjeseci kada dani ionako traju kraće. U svakom slučaju, ako smo osigurali sve što im je potrebno, čuvarkuće će rasti sretno i nakon nekoliko godina čak i procvjetati. Imate li volje i vremena zabavljati se s križanjem različitih kultivara i hibrida, pokušajte pronaći na internetu savjete o njihovu križanju i upustite se u avanturu koja može donijeti nove zanimljive detalje na listovima. Naravno, to je samo prijedlog. Većini će ipak biti lakše razmnožiti svoje ljubimice dijeljenjem, odnosno odvajanjem malih rozeta koje su se pojavile oko matične biljke. Pokušajte i uživajte u rezultatima.
