Tko je ovih dana imao priliku boraviti u prirodi ili pak samo prošetati gradskim parkovima, sigurno je primijetio prve proljetne lukovice. Među prvima su, kao i uvijek, izvirili šafrani, zabijelivši travnjake i livade svojom nježnom pojavom.
No živnule su i naše tržnice pa se na svakom koraku mogu vidjeti zumbuli, sunovrati, mini perunike i, naravno, velike količine jaglaca koji, doduše, ne pripadaju skupini lukovičastih biljaka, ali svakako zaokružuju priču o prvom proljetnom cvijeću. Cijene su povoljne pa se mnogi zaustavljaju kupujući po nekoliko biljaka za svoje vrtove. Ni ja nisam odoljela pa se u mom domu ovih dana u svakom kutku može pronaći nešto svježe i lijepo.
KAKO SADITI?
Iako su lukovičaste vrste primarno namijenjene sadnji u vrt, meni se čini da bi za njih ipak trebalo pronaći neko adekvatnije mjesto. Razlog je u tome što su te proljetnice uglavnom niskoga rasta, vrlo sitne pa zato i neupadljive. Njihovi snažni koloriti ne pomažu stvoriti dojam, posebno ne ako ih posadimo malo. A upravo je u tome i problem.
Nitko od nas ne može si priuštiti gredicu od 500 pojedinačnih biljaka na jednom mjestu, kao što se to radi u gradskim parkovima. I zato je dojam skroman, a cvjetovi izgubljeni negdje među sivilom ostalih vrtnih biljaka. Moj je prijedlog da svoje lukovice posadite u veliku glinenu posudu, tako veliku da će se sigurno dobro vidjeti u vrtu.
A kada na njezinom vrhu budu, jedna uz drugu, gusto posađene lukovičaste cvjetnice, dojam će sigurno biti mnogo bolji.
LUKOVICE U KUĆI
Koliko ja znam, mnogi građani kupuju proljetne lukovice i za svoj dom. One su s vremenom prerasle ulogu vrtnih biljaka i postale gotovo obvezan dekor naših interijera u ovo doba godine.
Dovoljno je pronaći u kući kakvu malu, simpatičnu posudu i smjestiti u nju jednu jedinu posudu s lukovicom zumbula pa da doživljaj proljeća bude potpun. Dapače, meni se čini da gledajući biljku izbliza dobivamo mnogo više. Tu je naravno i miris, posebno kada su u pitanju zumbuli. Ipak, treba znati da postoje i ljudi koji su osjetljivi na određene mirise, među ostalim i na intenzivan miris zumbula. Ne samo što im smeta već izaziva i glavobolju. Takve osobe trebale bi izabrati radije presličice, svojevrsnu mini inačicu zumbula, barem kada je u pitanju izgled.
U svakom slučaju, od lijepih presličica, sunovrata ili perunika nitko neće trpjeti od glavobolje.
ŠTO POSLIJE?
Mnogi me pitaju: Što da radim kada proljetne lukovice ocvatu? Ima li smisla sačuvati ih za sljedeću godinu? Nažalost, na to pitanje ne mogu odgovoriti jednostavno. Lukovice se, teoretski, mogu sačuvati i izvaditi iz supstrata nakon što su se nadzemni dijelovi prirodno osušili. Također, takve lukovice mogu ponovno potjerati sljedeće godine, no nažalost, nikada neće biti tako bujne i sigurno neće dati ujednačenu cvatnju. Razlog je u tome što ih uzgajivači forsiraju na cvatnju, prisilno skraćujući njihovu vegetaciju i dodatno ih stimulirajući gnojivima i posebnim svjetlosnim uvjetima.
Zbog toga su takve lukovice iscrpljene i slabašne. No ako im pružite priliku i ostavite još i sljedeću sezonu u vrtu, mogle bi se ponovno vratiti u svoj prirodni ritam. Vrijedi pokušati.
