Ružmarin spada među najpoznatije zimzelene grmove našeg priobalja. Kao trajnica čest je i na kontinentu, a nakon što jednom prebrodi prilagodbu na niže temperature, može opstati dugi niz godina.
Spada u porodicu Labiatae, a porijetlom je upravo iz Sredozemlja. Uzgaja se kao ukrasna, ali i kao ljekovita biljka, a veliku primjenu ima i u farmaceutskoj industriji. Obično cvate na proljeće, ali vrlo često ponovno procvjeta u jesen. Ima igličaste i kožaste listiće tamnozelene boje, a cvjetovi su skupljeni pri vrhu grane uglavnom u plavkastim nijansama.
Zahvaljujući svojim eteričnim uljima ružmarin ima neobično ugodan miris koji širi oko sebe gotovo jednako u “sušenom” stanju kao i u svježem. Može dosegnuti visinu i preko dva metra, a nerijetko ga možemo vidjeti kako se preko zidina spušta prema dolje.
Kao viseća sorta najpoznatija je Rosmarinus prostratus, ali ovisno o mjestu sadnje, i običan ružmarin može padati preko zida ili veće posude.
Primjena: za uzgoj u posudama, za obrube gredica, kao živica i kao prekrivač zidina
Napomena: svake godine na jesen ili u toplijim krajevima na zimu temeljito podrezati do starog drva. Ružmarin posađen u vrtu privući će pčele i ispuniti prostor ugodnim mirisom.
A ako još niste zasadili ružmarin, evo zašto biste trebali: Svojim mirisom tjera štetnike i komarce pa je ljeti, uz lavandu, najbolji prirodni pomagač za borbu s insektima. Svako jelo će, uz dodatak ružmarina, biti ukusnije. To se posebice odnosi na mesna jela. Ako ste umorni, kupka u koju ćete staviti šaku soli i šaku ružmarina, nakon pola sata će vas opustiti. Osim kao začin, ružmarin možete koristiti i kao dekoraciju. Uz poljsko cvijeće dodajte par grančica ružmarina i dobit ćete zanimljiv, originalan i mirisan buket.
peti razlog, ako imate svatove opet treba ružmarina