Jesenski plodovi nezamislivi su bez bundeva i tikvica. Ljepota njihova izgleda očarala je i Kolumba koji ih je prvi donio u Europu sa svoje ekspedicije na Karibe. Danas je u svijetu poznato oko 800 vrsta tikava, a kod nas su, od ukrasnih, najpoznatije obična tikva, bundeva, muškatna tikva, smokvolisna tikva i vrg. Kao što su sve vrste za jelo i treba ih konzumirati ne samo zbog osebujna okusa nego i nutritivnih svojstava, tako sve mogu uljepšavati interijer i eksterijer, stojeći samostalno ili u kombinaciji s drugim plodovima jeseni, suhim lišćem i teglama s cvijećem, tvoreći neodoljive aranžmane, posebne i zbog toga što su ono što nam priroda u izobilju daje. No za to obično koristimo ukrasne tikvice zbog njihovih zanimljivih, oblih, krivudavih i često nepravilnih oblika, reljefne kore i prekrasnih boja i nijansi, koje često, ovisno o vrsti, znaju biti u zanimljivim kombinacijama.
Pazite na koru
Tikvicama se oduvijek u našim krajevima ukrašavala okućnica i unutrašnjost doma, to nipošto nije novotarija koja nam je došla iz Amerike. Poznato je sušenje nateg tikvica, koje često zovu i cug tikvice. Riječ je o duguljastim, kruškolikim ukrasnim tikvicama koje se suše i čiste te, osim za ukras, koriste stoljećima za izvlačenje vina ili pak rakije iz bačve. Ni tehnika bojenja i ukrašavanja tikvica nije ništa novo – upravo su se cug tikvice, kada bi bile ukras, oslikavale i zbog svoje ljepote prodavale često kao suvenir, a mogle su trajati i do 20 godina. Ako želite tikvice iz vrta sačuvati kao ukras – bilo onaj kratkotrajni (mjesec-dva) ili tijekom čitave godine, dobro ih je brati u listopadu, no to, naravno, ovisi i o vrsti.
Morate voditi računa o tome da uberete tikvicu koja je potpuno zrela. Usto, berete je s peteljkom i pazite da se u transportu ne ošteti kora. U suprotnom, to je ulaz za bakterije i viruse koji uzrokuju propadanje i truljenje. Kako bi ih zaštitili od toga, mnogi tikvice zamotavaju u papir.
Toplo i suho mjesto
Odmah nakon branja možemo tikvicama ukrasiti dom ili ulazna vrata, tada je rok njihova trajanja do dva mjeseca. Ako ih pak namjeravamo imati duljee, i do godinu i pol dana, potrebno ih je sušiti. Stavite ih na toplo, sjenovito mjesto koje nipošto ne smije biti izloženo direktnom suncu, kiši ili vlazi. Ovisno o vrsti, nakon tri tjedna bi trebale biti suhe. To ćete provjeriti tresenjem ploda koji proizvodi zvuk zvonjenja.
