Klijet naslijeđena od tasta i punice bila je dovoljna da Damir Černe dobije ideju – ostaviti se prijevozničkog posla i krenuti graditi ekoselo Gradunje.
Cilj nije bio daleko, samo je trebalo uložiti truda, vremena i novca.
Smješteno u Donjem Orešju blizu Svetog Ivana Zeline nudi sve što možete poželjeti od Prigorja; kulinarske specijalitete poput loparke i zljevanke te krvavica s kiselim zeljem, brdovita priroda koja okružuje starinske kuće odmor je za oči, a prava idila je ovdje i za bicikliste te šetače.
– Supruga koja je inače iz Orešja i ja bavili smo se autobusnim prijevozom, a kada sam iz Zagreba došao ovamo, jako mi se svidjelo, pa smo se odlučili primiti posla i 2005. godine preselili smo se ovamo. Kupili smo kuće iz Ivanje Reke i Marije Bistrice te ih preselili ovamo. Sve smo ovdje uredili sami. Trenutačno imamo 25 kreveta za goste, a planiramo da ih bude 40 – kaže Damir Černe koji je inače po struci kuhar.
– Ideje mi dolaze iz glave. Ljudi su bacali stara kola i bačve, a ja sam sve uzimao i preuredio. Ne želimo da ovo bude mjesto gdje ljudi dolaze samo jesti i piti, već imamo i igraonicu za djecu, planiramo završiti i sportske terene iduće godine za odbojku na pijesku, mali nogomet i paintball. Markirane su i biciklističke staze te pješačka staza.
Radimo na tome i da objedinimo malo životinjsko carstvo. Zasad su tu poni Pero, ovan Janko, a očekujemo i magaricu Labi – govori vlasnik čiji se rad vidi kroz cijelo ekoselo.
Stare bačve iskorištene su za stolove i stolce, a od starih drva napravio je klupe. Kvake na vratima nastale su od odbačene vinove loze, a kako kaže, nije imao novca za stalak za televizor, pa je otpilio susjedu granu i napravio stalažu. Na stolovima su starinski nadstolnjaci koje su dobili od ljudi iz sela i koji su se davno upotrebljavali, a kuće u ekoselu stare su stotinjak godina, dok je Hiža Dragec, u kojoj se može i prespavati, iz 1888. godine.
– Nisam majstor ni od čega, ali ideje mi dolaze po noći i ujutro se dižem i realiziram ih. Uživancija je biti tu i raditi, a puno prezadovoljnih gostiju nam se vraća – zaključuje Damir Černe.
