Hoće li i u Hrvatskoj zbog preskupih nekretnina, naguranih jedne na druge nauštrb zelenih površina, zbog prometnih gužvi i zagađenosti zraka u velikim gradovima doći do promjene trenda da se mlade obitelji kao u Njemačkoj sele na sela, a u gradovima ostaju studenti i (i)migranti? Većina ruralnih područja u Njemačkoj posljednjih godina bilježi rast broja stanovnika. Sve više ljudi od 30 do 49 godina seli se na selo sa svojom maloljetnom djecom, a studenti i stranci sele se u gradove, prema pisanju Deutsche Wellea. Iznenađujuće je da je novim doseljenicima u ruralna područja gotovo svejedno jesu li sela ili mali gradovi u blizini velikog grada ili na periferiji. Berlinski Institut za stanovništvo i razvoj govori o novoj "žudnji za selom". Mnogi bježe od suludih cijena nekretnina u gradovima, od gužve i zagađenosti, a činjenica da je u brojnim profesijama danas moguće raditi od kuće to im olakšava.
I u Njemačkoj se unutrašnja migracija desetljećima odvijala u jednom smjeru iz sela u gradove, no statistički podaci pokazuju ne samo da je sada taj trend zaustavljen nego da mladi ljudi iz prenapučenih gradova u kojima je život sve skuplji sele u ruralna područja. Berlinski Institut za stanovništvo i razvoj je zajedno sa Zakladom Wüstenrot analizirao je statističke podatke i ispitao posljedice mijenjanja migracijskih obrazaca. Podaci pokazuju da se od 2008. do 2021. godine studenti, učenici i stranci i dalje sele u gradove te se da od 2017. godine sve više ljudi od 30 do 49 godina seli na selo sa svojom maloljetnom djecom, ali i mladih ljudi u dobi između 25 i 29 godina. U 2021. godini dvije od tri ruralne zajednice zabilježile su više pridošlih nego otišlih, kaže socijalni psiholog Frederick Sixtus s berlinskog Instituta za Deutsche Welle. Još desetljeće ranije samo jedna od četiri ruralne zajednice imala je više doseljenih nego odseljenih. U brojnim razgovorima istraživači su doznali da doseljenici na selo, osim života u prirodi, žele više i jeftinijeg prostora za život, važan im je brzi internet te, naravno, ostala nužna infrastruktura kao što su škole, vrtići i zdravstvena skrb. Rad od kuće koji se etablirao tijekom pandemije utjecao je na to da mnogi ljudi više ne vide potrebu da žive u prenapučenim gradovima u kojima se žrtvuju zelene površine za preskupe stambene kvadrate.
Može li se u Hrvatskoj očekivati da će mladi ljudi i zbog previsokih cijena nekretnina, ali i zbog želje da se maknu u prirodu iz prenapučenih velikih gradova slijediti njemački trend i odlaziti živjeti ne samo u okolicu velikih gradova, što već čine posljednjih godina, nego i na sela?
Ivan Lajić, stručnjak za migracije i zaslužni znanstvenik zagrebačkog Instituta za migracije i narodnosti, kaže:
– Taj trend selidbe domicilnog stanovništva u ruralna naselja sigurno će se proširiti i kod nas. Mladi ljudi žele ići živjeti u prirodu, ne žele živjeti u prenapučenim gradovima u kojima je zagađen zrak. To vidim i na primjerima iz svoje okoline jer kolege mog sina, 40-godišnjaci koji su djeca zagrebačkih intelektualaca, odlaze živjeti na selo, i to ne zbog skupoće nekretnina, jer imaju nekretnine u Zagrebu koje su im ostavili roditelji, nego zbog kvalitete života u prirodi koja je njima prioritet. Na selo ih privlači ekološki benefit koji je daleko kvalitetniji nego u samom gradu. Nekolicina prijatelja mog sina odselila se u Samoborsko gorje, Vukomeričke gorice, Gorski kotar... iako su svi bili egzistencijalno osigurani u Zagrebu. Prije 20 godina mladi ljudi išli su u male gradove, a sada se sele u ruralna naselja. Hrvatska je mala zemlja i sve je bolje povezana i s mikro i makro centrima i svaka regija je ljudima praktički nadohvat ruke. Primjerice, ako živite u Primorsko-goranskoj županiji, vi ste u Rijeci unutar pola sata, ako živite u Zagorju, vi ste u Zagrebu i Varaždinu za tren. Hrvatska nema ekstremne udaljenosti između gradova i ruralnih naselja jer je sve nadohvat ruke, a opet ste izolirani u nedirnutoj prirodi – govori Lajić dodajući da i njegov sin razmišlja o povlačenju u krajobraz koji nije urbani jer mu to profesija dopušta i jer smatra da bi mu život bio ugodniji na selu iako ima stan u Zagrebu.
Lajić se tome ne čudi jer, dok smo razgovarali, i sam je boravio na selu kod Tribunja koje ima pozitivan prirodni prirast, divan vrtić, školu, a i šibenska bolnica je blizu. Takav ambijent je, dodaje, daleko ugodniji za život nego šesti kat nebodera u Novom Zagrebu.
Peđa Kovačević iz zagrebačke agencije San nekretnine nije osobno primijetio u posljednje vrijeme da građani traže nekretnine u selima u okolici Zagreba, dodajući da je najveća potražnja za nekretninama u ruralnim naseljima bila u vrijeme pandemije. No i on je svjestan da se već sutra situacija može promijeniti.
– U budućnosti zasigurno može doći do tog trenda da se ljudi sele na selo jer cijene stanova jako rastu u velikim gradovima. No zasad ljudi više idu prema manjim gradovima u okolici Zagreba ili u okolna naselja u neposrednoj blizini urbanih naselja. Valja imati na umu da se još uvijek u pogledu infrastrukture ne može uspoređivati njemačko i hrvatsko selo – govori Kovačević.
Iako se Hrvatska još ne može mjeriti s podjednakom kvalitetom života na selu i u gradu koja podrazumijeva dobru prometnu povezanost s gradovima, postojanje vrtića, škola i domova zdravlja u ruralnim naseljima, i drugi naši istraživači zamijetili su sklonost mladih životu u ruralnim naseljima. Ako bi se hrvatska sela modernizirala, gotovo dvije trećine studenata Sveučilišta u Zagrebu odlučilo bi se na život u ruralnim područjima. Pokazalo je to istraživanje "Za ili protiv života na selu? Stavovi visokoobrazovanih mladih ljudi o životu u hrvatskim ruralnim područjima" sociologinja Tihane Kuzmić i Tijane Trako Poljak te sociologa Brune Šimca s Odsjeka za sociologiju zagrebačkog Filozofskog fakulteta, objavljeno 2021. godine u znanstvenom časopisu Sociologija i prostor. A čak 40 posto zagrebačkih studenata izjavilo je da trenutačno ima želju za povratkom ili preseljenjem u ruralna područja nakon završenog studija.
Boro Vujović iz agencije za nekretnine Opereta priznaje da se prodaje više nekretnina, pogotovo kuća u okolici Zagreba, ali kaže da bi to pripisao više tome što su nekretnine u Zagrebu skupe pa se umjesto 40 kvadrata u Zagrebu može kupiti 150 kvadrata stambenog prostora u široj okolici Zagreba. Možda se, dodaje, i događa odlazak nekih mladih ljudi na sela, ali on to još uvijek ne vidi kao trend pa kaže: "Mi još uvijek imamo dominantan proces da cijela Hrvatska hoće kupiti stan u Zagrebu." No pitanje je do kada će taj proces dominantno trajati.
Zasad je vidljivo i laicima da su veliki gradovi, a Zagreb prije svih ostalih, postali središta doseljavanja stranih radnika, kao i na Zapadu.
Lajić prognozira da će se domicilno stanovništvo seliti prema zagrebačkom prstenu i ruralnim naseljima. A tko će ostati u Zagrebu i drugim velikim gradovima, pitamo ga.
– Prema gradovima će i kod nas, kao što je to sada u Njemačkoj, ići studenti i stranci, odnosno imigranti, grad će biti migrantsko obitavalište, a na periferiju će ići domicilno stanovništvo ne samo zbog ekološkog aspekta nego i zato da se maknu iz centra koji je opterećen drugim stvarima i pritiscima... Mi sada ulazimo u koncepciju migracijskih procesa koji su neke druge zemlje EU već prošle, a ti procesi znače da će se centar grada prazniti od domaćeg stanovništva, a dolazit će novo strano stanovništvo – govori Lajić.
Periferija je de facto zatvoren prostor u kojem, dodaje, i obitelj može mirnije komunicirati među sobom, a osobito će biti privlačnija mlađim generacijama koje zbog prirode svog posla mogu raditi na daljinu ako ima potrebnu infrastrukturu za odgoj djece i adekvatnu zdravstvenu skrb. I taj proces je prošla gotovo čitava industrijska Europa. Kao što je jedan Nijemac izjavio istraživačima: "Ja sam svjesno odlučio da dođem na selo jer su ovdje prilike pogodnije za obitelji." I, naravno, cijene nekretnina neusporedivo su povoljnije. Iako je između 2015. i 2020. prema Eurostatu 355 od 406 pretežno ruralnih regija u EU bilježilo više iseljavanja nego useljavanja, čini se da bi se taj trend u skoroj budućnosti mogao okrenuti u obrnutom smjeru. Inače, zbog sve pretrpanijih gradova u kojima je život sve skuplji i zbog toga što su s druge strane ruralna naselja desetljećima pražnjena, osobito u nerazvijenim članicama Unije poput Hrvatske, na razini EU je 2021. dogovorena "Vizija za ruralna područja EU" koja podrazumijeva i odgovarajuće programe financiranja za tu svrhu.
