Prije tri godine mlada tročlana obitelj uselila se u obnovljen stan na zadnjem, devetom katu nebodera u zagrebačkom Maksimiru čiji su glavni aduti prostranost (70 m2), dobar raspored, puno svjetla i ono zbog čega danas vrtoglavo raste cijena kvadrata – predivan pogled koji s jedne strane stana puca na katedralu, a s druge na Novi Zagreb.
Upravo zbog toga vlasnici nisu htjeli prodati naslijeđeni obiteljski stan star pet desetljeća, nego su ga odlučili adaptirati. Usto, jako im se sviđa i kvart u kojem se stan nalazi – miran je i pogodan za obiteljski život te ima sve potrebne sadržaje, a istodobno je u blizini centra i parka Maksimir.
Tu je još nekoliko dodatnih pogodnosti – vlasnici su odrasli uz ŠRC Svetice i park Maksimir, a i poslom su orijentirani na ovaj dio grada.
– Nismo se usudili ulaziti u kredite da bismo kupili novogradnju koja je u tom dijelu grada jako skupa pa nam se opcija ostanka u ovom stanu činila izvrsnom. Svjesni smo da zadnji kat u zgradi zbog eventualnih prokišnjavanja može predstavljati problem i kako je to vječito tempirana bomba, ali je zato pogled na Zagreb neprocjenjiv – kaže vlasnica.
Adaptacija je uključivala potpuno nove elektroinstalacije i PVC otvore u cijelom stanu, sanitarije, zatim pločice u kuhinji, hodniku, kupaonici i zahodu, hrastov parket u dnevnoj i spavaćim sobama te ugradbene ormare u hodniku.
Vlasnici su zadovoljni izvedbom adaptacije koja im je bila prioritet, dok su konačno uređenje, kako su nam rekli, odlučili parcijalno uređivati zbog ograničenog budžeta, tako da još ima stvari koje tek trebaju doći na red.
– Kako smo postupno nabavljali namještaj, tako su nam se i ideje mijenjale od početnih pa stalno nešto dorađujemo. Nekad mi se čini da je stan stalno otvoreno gradilište – kaže kroz smijeh vlasnica.
Danas bi najradije da je njezin stan na tragu asketskog skandinavskog dizajna i da njime dominira bjelina uz vrlo malo detalja, ali ne opterećuje se time. Voli se igrati bojama i cvjetnim uzorcima, što se najviše vidi u odabiru prekrivača te na zavjesama u kuhinji, dnevnoj i dječjoj sobi.
Točnije, to nisu tipične zavjese, nego vesele tkanine iz Ikee koje vlasnica objesi na karniše stare koliko i stan. Zavjese su u stanu u ulozi dekora i podizanja općeg dojma jer su vlasnici željeli da im što više svjetla dopire u stan. Jednom stranom kuhinje i dnevnog boravka cijelom se dužinom prostiru staklene stijene.
Šarenilo u stanu izbor je najmlađe stanarke, 3,5-godišnje kćeri vlasnika. Na svakom ćete uglu pronaći duhovitu naljepnicu, igračku ili crtež. Dojam stilske neopterećenosti, ležernosti i spontanosti kojim stan odiše govori puno o vlasnicima, koji kažu da iznad zidova, namještaja i detalja mora biti nešto puno važnije.
– Najbitnije je da ljudi koji žive u stanu šire dobre vibracije i da stan njima šalje to isto. Tepih, namještaj i slično prolazne su i potrošne stvari u životu koje samo nadopunjuju taj izgled i pojačavaju vibru – tvrde.
Toliko meljete o tom pogledu na sve strane Zagreba a ni jedne fotografije sa tim pogledom !