Alexandra Carl poznata je modna stilistica i kreativna savjetnica sa sjedištem u Londonu. Završila je studij filma u Danskoj prije nego što se preselila u London kako bi studiraola psihologiju i feminističku teoriju u medijima na Sveučilištu Goldsmiths. Njezina strast i znanje o filmu, medijima i feminizmu duboko su ohrabrili sposobnost stvaranja uvjerljivih svjetova, narativa i likova kroz sve njezine komercijalne i kreativne projekte.
Njezin estetski potpis slavi androginost, utilitarizam i duh nepoštivanja – pritom nikad ne dovodeći u pitanje viziju ženske moći i ženstvenosti. Kao dokaz njezinog jedinstvenog gledišta i majstorstva nad odjevnim predmetima: manipuliranje, konstruiranje i dekonstrukcija odjeće i modnih dodataka u dinamične - moćne marke prepoznale su viziju i talent. Njezin portfelj klijenata uključuje Hermès, Cartier, Tiffany, Zarau, H&M, Adidas, Self Portrait, Barneys, Max Mara, Louis Vuitton, La Bouche Rouge i Adidas x Pharrell. Ne čudi stoga da je brendu Zara Home otvorila vrata svog stana u Londonu koji se odlično nastavlja na njezin rad.
Znatan dio mojeg rada odnosi se na usmjeravanje dizajnera u pogledu onoga što je suvremeno, ali ima i element dugovječnosti. Za mene je bilo neizbježno da tako mora biti i s domom. Gotovo je sve već pripadalo nekome ili je već bilo voljeno, od namještaja do podova. Pronalaženje stvari trajalo je dugo. Morate provesti trenutak s nečime kako biste zamijetili pobuđuje li vam osjećaje, a ako vam se za dva mjeseca i dalje sviđa, radi se o emocionalnoj povezanosti. Na isti način razmišljam o svojoj odjeći - kaže Carl.
Odrastala sam uz mentalitet bake i majke koje su brinule o stvarima. Baka me upoznala s klasičnim dizajnom namještaja. Imam jednu od njezinih lampi koju sam naslijedila i pronašla sam isti model stola iz sredine stoljeća koji je ona imala u svojem domu. Vjerujem da dobro dizajnirani predmeti zadržavaju svoju vrijednost i da će zauvijek nositi priče sa sobom. Čak i kad kupujem nove stvari, razmišljam o tome da će ih moj sin jednog dana naslijediti. Ne radi se o skupocjenim komadima, već o mentalitetu: ne bacati ih, već paziti na njih, održavati ih, proslijediti ih, dati im novi život - zaključila je.
