Potkrovlja su gotovo uvijek, posebice ako živite u kući, najljepši prostor, no i prostor koji iziskuje velika ulaganja. Potkrovlje obitelji Klingor - Mihić upravo je jedno od onih koja oduzimaju dah, no, od gradnje do uređenog prostora trebalo je proći dosta vremena s obzirom da je riječ o velikom prostoru, čak 140 metara četvornih.
- Uh, ne znam ni sama od kuda početi. Kada smo se iz stana selili u kuću, taj tavanski prostor, potkrovlje gotovo dvije godine služilo je kao veliko skladište u kojem je bilo svega. Od građevinskog materijala, starog namještaja, kutija s odjećom, dječjih igračaka, bila je to stvarno pozamašna količina nepotrebnih stvari koje čovjek skuplja tijekom života, a žao mu ih se riješiti. Onda smo Ante i ja jednog dana odlučili da se moramo pokrenuti, da je to potkrovlje predragocjeno i da moramo nešto učiniti po tom pitanju. Sve ostalo je povijest. Šalim se. Morate znati da je u cijelom potkrovlju postojala samo jedna jedina žarulja i da nam je najveći misterij bio kako osigurati dovoljno svijetla u prostoru od 140 kvadrata - objašnjava vlasnica Lana Klingor Mihić.
Dugo smo razmišljali, crtala sam neke svoje ideje i na kraju su se krovni prozori nametnuli kao logično rješenje, a mi smo u cijeloj priči zamislili 4 prozora i riješili smo problem. Sva sreća, postoje pametni i stručni ljudi u Veluxu, koji su nam već na prvom sastanku spomenuli brojku od 10 i više prozora, da bi pomoću svoje aplikacije (koja prema nacrtima izračunava količinu potrebne svjetlosti za određenu kvadraturu) došli do “nestvarnih” 14 prozora. Moram priznati da su se iz Velux grupe pokazali uistinu ne samo kao vrhunski stručnjaci, već su na profesionalnoj, ali i privatnoj razini napravili posao koji je od našeg mračnog potkrovlja stvorio prekrasnu stambenu i radnu oazu, kojoj može faliti svega, ali svjetla i sunca će uvijek biti dovoljno. Da se vratim na početak priče, to je možda bio i najzahtjevniji dio posla, jer smo morali skidati crjepove, rezati krov, postavljati prozore, ali isplatilo se - objasnila nam je Lana dok nam pokazuje prozore od kojih su neki na nestvarnih 4 metra visine.
Koja je osnovna ideja potkrovlja, pitamo? - Prvotna je želja bila samo da krenemo, da nemamo više skladište u kojem spremamo nepotrebne stvari, željeli smo kući dat novu dimenziju i dobiti prekrasan prostor, koji je bio potpuno neiskorišten. Kada su krenuli prvi radovi, nekako sam u glavi imala ideje i konture kako bi sve “gore” trebalo izgledati. Naravno, kako je u to vrijeme zaživio i moj projekt sLANA KUHArica, ideja o velikom kulinarskom studiju sve više me je kopkala i počela sam slagati mozaik i kockice kako bi sve to trebalo izgledati. Dobivši puno svjetlosti kroz nezamislivo “puno” tj. 14 Velux prozora znala sam da je pravo vrijeme da u centralni prostor pozicioniram kuhinjski otok, da iskoristim taj open space i osiguram si dovoljno mjesta za moje kulinarske video recepte, ali i mjesto gdje ću moći uživati sa svojim prijateljima. Kako to obično ide u životu, poklope se neke stvari, pa su moje želje i ideje prepoznali i neki partneri s kojima već dugo surađujem, pa su mi u uređenju tih mojih kuhinjskih otoka, ali i cjelokupnog prostora jako pomogli Grohe Hrvatska i Bosch Home Hrvatska sa svojim proizvodima, jer sam željela kvalitetu, znajući da stvaram nešto što će imati dugotrajniju vrijednost. Vjerujem da se isplatilo. Uistinu obožavam svaki metar ovog potkrovlja - ponosno naglašava vlasnica i dodaje kako je riječ o multifunkcionalnom prostoru.
- Većinom ga koristim za snimanje video recepata, ali kako smo suprug i ja otkrili sve prednosti mira i tišine te mogućnosti da se malo odmaknemo od djece i mi često pobjegnemo i “sakrijemo” se u našoj oazi. Često prijatelje dočekujemo gore, pa se igramo u pripremi nekih novih jela, volimo se opustiti uz dobru čašu vina, volim reći da smo hedonisti. Znate, mnogi “bježe” iz svojih domova jer su se zasitili stalno biti u kući, a ja, mi, naprotiv obožavamo naša 4 zida, toplinu doma kojeg smo stvarali od nule i volimo dane i noći provoditi u prostoru, kojem treba još puno da bi dobio svoj završni izgled, ali je na dobrom putu da bude onakav kakav sam sanjala kada smo krenuli u cijelu ovu priču. Nisu tu bitni kvadrati, boje, ideje, bitna je toplina i taj osjećaj da ste dobili mjesto gdje se osjećate dobro. A ja se u svom potkrovlju osjećam sretno, mirno, spokojno - s ponosom priča Lana i dodaje kako je prilično zahtjevan posao pri uređnju bila i izolacija.
- Koliko sam bila involvirana u cijelu izgradnju kuće, jednostavno sam i cijeli taj proces prolazila s radnicima i naučila sve i o izolacijama, glazurama, žbukanju itd. Između greda smo stavljali staklenu vunu nove generacije i tu smo dobili stručnu pomoć iz tvrtke Knauf Insulation, paropropusnu foliju, knauf ploče, pa gletanje, bojanje, da ne nabrajam dalje. Na podu je glazura debljine 5 cm, pod koji sam pronašla na Ambienti na Zagrebačkom velesajmu, pločice koje sam željela da baš budu u toj ciglastoj nijansi, toliko je toga da je ovo samo mali dio onoga što je rađeno i stvarano u našem potkrovlju. Ante i prijatelj Dražen su sami slagali laminat, vrata mi je preporučila divna Martina iz tvrtke Vrata Dizajna, priču o prozorima već sam ispričala, puno je ljudi direktno i indirektno stvaralo ovaj dio moga raja. No, sve to bilo bi nemoguće da nije bilo Lanine vizije i ideja kako prostor u konačnici treba izgledati.
- Puno mi je pomogao Ante Vrban, prije svega kao prijatelj svojim savjetima, ali i činjenica da je pod paskom njegovog ureda i nastala kuća čini me ponosnom. Pomogla je i moja prijateljica Ivana Kocsis iz Osijeka koja je također u tim vodama uređenja, savjetovala me je i Kristina Bradač, na kraju krajeva imam i jedan prekrasan trosjed iz Marnic Designa, ali bilo je puno ideja, puno savjeta, pokušala sam to posložiti u nešto svoje i evo ovo je neki konačan rezultat i sukus svega. Ja sam prilično nemirna, uvijek bi nešto mijenjala, dodavala, tako i stvaram malo po malo. Ništa se ne događa preko noći. Ideja je bilo jako puno, ali čovjek ne može sve odjednom. Kako financijski, tako ni organizacijski. Stvari su se dešavale postepeno. Znate kada jedan dio namještaja ili sitnicu vidite u Ikei, pa raznobojne stolice u Emmezeti, pa vam se svidi stol tvrtke Di Čazma, pa idete po njega u Čazmu to je s uređenjem jednostavno tako. Onda upoznate jednog vrhunskog lončara Igora Romića koji napravi tanjure, set za sake, posude, vaze po vašoj želji, pa akademskog kipara Silvia Hrnčira, koji radi presavršene noževe za vas, pa nađete i unikatnu drvenu lampu, ručni rad hrvatskog brenda Woodlight Croatia, sve su to mali detalji, ali detalji koji su moje potkrovlje učinili jedinstvenim i zbog kojeg sam jako ponosna. Sve ovo djeluje kao neko nabrajanje, ali svatko od tih ljudi, i svaki dio tog namještaja ima svoju priču.
Prava zvijezda je, uz kuhinju, i raskošna kupaonica, što je sve korišteno od opreme?
- U kupaonici je apsolutna zvijezda kada iz Aquaestila koja je velika i u kojoj se čovjek stvarno može istinski opustiti. Tu je veliku ulogu odigrao i Grohe hrvatska, koji mi je omogućio stvarno najbolje od svojih proizvoda, pa je tako svima najveća radost Grohe SenSia WC školjka s tušem, fenom, senzorima za podizanje daske. Ljude vesele male stvari. Puno je tu sitnica, stvari, koje su opet nabavljane s nekoliko strana, samo sa željom da se dobije jedan lijep i opuštajući ugođaj. Igrala sam se bojama, pa sam uz ciglastu boju pločica kombinirala zelene zidove, stakla sam sama lijepila, Ante je sam montirao elemente (sva sreća nema ih puno) i tako smo opet došli do nečeg o čemu smo dugo razmišljali. Ima tu još puno posla, još je detalja na kojima se treba raditi, ali polako i sigurno sve to dobiva konture i zadovoljna sam. A sigurna sam da će biti promjena i dodataka, s ciljem da se približim savršenstvu. Ali onakvom kakvog ga ja vidim - ponosno je zaključila.
