Zeljasta biljka s lukovicom. Tulipani su podrijetlom iz središnje i zapadne Azije. Ove su biljke u Europi u uzgoju gotovo četiristo godina (od polovice 16. stoljeća).
Uspravna stabljika nosi većinom krupan cvijet oblika zvona ili jajeta. Tulipana ima mnogo vrsta i sorti pa čak niti oni koji su specijalisti za ovaj rod ne poznaju sve nove kultivare koji se svake godine pojavljuju. Klasificiraju se po ovim osobinama: dužina stabljike, osobine cvijeta i vrijeme cvatnje.
Sadnja lukovica u kasnu jesen (studeni, prosinac) na nekih petnaestak centimetara duboko u tlo. Tulipani su biljke ovisne o klimi, odgovaraju im suha, topla ljeta, ali hladne zime. Vade se u lipnju ili srpnju, osuše te čuvaju na suhu mjestu.
Od samoniklih vrsta zanimljiva je npr. Tulipa kaufmanniana koja je niska rasta i koja rano cvate. Neke patuljaste vrste dobro podnose mjesta izložena vjetru.
Primjena: za rubove gredica, samostalne gredice i s drugim biljkama, za rez, za kamenjare i hladne staklenike (patuljaste vrste).
Napomena: biljke osjetljive na preveliku količinu vode. Treba uklanjati ocvale cvjetove da bi se potaknula lukovica na spremanje hrane za sljedeću godinu. Ako se vade iz zemlje, treba ih izvaditi čim listovi počinju žutjeti.
