Opis: Domovina jediča je središnja Europa i istočna Azija. Spada u porodicu žabnjaka, Ranunculaceae. Lisnati izbojci su visine od 100 do 150 cm i nakon nekog vremena pretvaraju se u cvjetne stapke. Cvjetovi su cjevasta oblika žućkastobijele pa sve do tamnoplave boje. Rastu u klasovima, a cvatu od sredine ljeta do jeseni.
Jedič je vrlo otporan na hladnoću, dok vrućinu ne podnosi. Voli umjereno sunčan položaj te humusno, propusno i vlažno tlo. Vrlo dekorativno djeluje u kamenjaru i gredicama i jedna je od najljepših plavih trajnica. Jedini nedostatak mu je da je vrlo otrovan.
Nakon cvatnje treba ga oštro prikratiti i što manje presađivati. Treba mu omogućiti svježa, hladna i osunčana staništa. Ako se pojave uši, to je znak da je stanište presuho i presunčano. Razmnožava se sjemenom; u jesen se sjeme sije na otvorenome, mladice prokliju idućeg proljeća, a cvatu u trećoj godini. Ako na proljeće razdijelimo busene, jedič će cvasti u ljeto iste godine.
Primjena: sadnja na cvjetne gredice u kombinaciji s ostalim trajnicama, za rez i vazu.
Napomena: Jedič je jako otrovna biljka, zato ga nije preporučljivo saditi u vrtove gdje se igraju djeca.
