Vrsta grma rasprostranjena od sjeverozapadne Afrike, preko Europe do Turske. Naziv dolazi od turske/tatarske reči şimşir. Popularna u hortikulturi, za ukrašavanje parkova travnjaka, od šimšira mogu se raditi "žive ograde“. Uspješno se oblikuje . Drvo šimšira je odavno poznato po tvrdoći i čvrstoći. Od njega se izrađuju čekići, katkada češljevi, bičevi i glazbeni instrumenati. Šimšir je gusti grm ili nisko stabalce sjajnih zelenih listova. Stariji primjerci narastu do 5 m visine, no najčešće su visoki 1,5 do 3 m. Vrsta i njezine sorte dobro podnose hladnoću. Prilagodljiv je raznim uvjetima staništa, ali najbolje je saditi ga u dobro drenirana tla. Velika vlaga može prouzročiti oštećenja, stoga ne valja ga saditi tamo gdje je tlo uvijek vlažno. Dobro uspijeva na sunčanim, ali i na sjenovitim položajima. Rupa za sadnju trebala bi biti dva puta veća od korijenove bale, ali ne i preduboka. Biljke sadimo do one dubine do koje su bile posađene u rasadniku ili u posudi. Redovito zalijevanje vrlo je važno kod mladih posađenih sadnica. Tijekom godine šimšir treba jednom do dva puta prihraniti.
Primjena: najčešće se koristi kao ukrasni grm
Napomena: šišmir se može saditi na ornametnim gredicama
