Potječu iz istočne Kine gdje su bile poznate još prije Kristova rođenja. U 17. stoljeću krizanteme su prenesene u Europu gdje se njezin uzgoj značajno povećao zbog povoljne klime i malih zahtjeva za svjetlom, osobito u zaštićenim prostorima.Krizanteme spadaju u porodicu glavočika.Za zadavoljavajući vegetativni i generativni rast krizantema potrebni su optimalni vanjski čimbenici. Njihovim poznavanjem moguće je usmjeriti razvoj biljaka u željenom smjeru, a za uzgoj kvalitetnih, zdravih biljaka, te brzi rast važan je harmoničan odnos svih čimbenika rasta koje možemo kontrolirati u zaštićenim prostorima. Za uzgoj su pogodna srednje teška ilovasta tla, slabo kisele do slabo alkalne reakcije uz 5 posto humusa. Humus je bitan sastojak tla jer veže hraniva i vodu. Najveće zahtjeve za vodom biljka ima u fazi vegetativnog rasta i razvoja pupova. U razdoblju nakon sadnje i potkraj uzgoja potrebe za vodom manje. Razmnožava se iz reznica, a da bi cvale u jesen, o vrijeme Svih svetih, sade se od polovice svibnja do polovice kolovoza. Sade se plitko, jer je krizantema biljka ima plitko razvija korijen, a u površinskom sloju ima dovoljno kisika za rast korijena i rad mikroorganizama.
Primjena: u našoj tradiciji krizanteme su biljke kojima se najčešće ukrašavaju grobovi. U Kini i Japanu krizantema predstavlja nacionalni cvijet i simbol je dugog života.
Napomena:Prema narodnoj medicini krizantema i važi kao dobro sredstvo u liječenju raznih tegoba bolesti želuca, raznih grozničavih stanja, ženskih bolesti, za smirenje...