Pavitina pripada porodici žabnjaka, Ranunculaceae. Domovina joj je u istočnoj Aziji, Europi, Srednjoj Americi i Australiji. Spada u grupu drvenastih penjačica, koje uspijevaju u polusjeni jer im je šuma prirodno stanište. Njena najveća vrijednost su cvjetovi različita oblika od zvjezdastog do zvonolikog, te boje: od bijele preko ružičaste, pa sve do tamnoljubičaste.
Pavitina se sadi od travnja do sredine listopada u supstrat od komposta, vrtnog tla i pijeska. Da bi se spriječilo isušivanje ljeti, treba se zasjeniti korijen biljke, a nadzemni dio mora biti stalno na suncu. Zemlju treba redovito održavati vlažnom, voda se ne smije zadržavati, niti korijen isušiti. Redovito treba uklanjati ocvale cvjetove te osušene listove i izboje. U proljeće i u srpnju pavitinu treba prihraniti kompleksnim mineralnim gnojivom. Orezivanje ovisi o dobu cvatnje: kasno zimi, rano proljeće ili nakon cvatnje.
Sorte koje cvatu dva puta godišnje ne orezuju se. Pavitina se sadi za prikrivanje ograda i sjenica. Uz pavitinu u kombinaciji prekrasno izgledaju grmovi ruža te tamnozeleni listovi crnogoričnog drveća.
Primjena: za prekrivanje ograda, sjenica, sadnja uz grmove ruža, u kombinaciji crnogoričnih stabala.
Napomena: Pavitinu zna napasti gljivica koja izaziva uvenuće biljke. Bolesnu biljku možemo jedino spasiti radikalnom rezidbom. Ako se stvore povoljni uvjeti, ona će potjerati iz podzemnih pupova.
