Prolazeći svojom ulicom prije četiri godine zamijetio sam da u dvorištu pored jedne kuće u adaptaciji radnici uklanjaju živicu ligustruma (kaline). Doznao sam da će živicu ukloniti i baciti na otpad pa sam dobio dozvolu da nekoliko primjeraka sačuvam. Odabrao sam nekoliko biljaka koje bi mogle biti podobne za bonsai.
Na što paziti
Kod odabira biljnog materijala za bonsai treba paziti na određene kriterije koje drvo čine zanimljivijim, a time i vrednijim kao budućem bonsaiju. Kao prvo, to je vrsta. Bjelogorica je puno zahvalnija, jednostavnija za početnike i daje brže rezultate nego crnogorica. Treba birati otporne autohtone vrste sitnog lista, po mogućnosti zanimljiva debla, s izraženim nebarijem (mjesto gdje stablo ulazi u zemlju), a koje će, ako ima zanimljiv raspored najdebljih korijenovih žila vidljivih na površini zemlje, jako pridonijeti ukupnom dojmu drveta i učiniti ga puno “moćnijim”.
Kako je spašena odbačena vrtna živica
Treba birati primjerke s prirodnim sužavanjem debla prema vrhu krošnje te eventualno dobro položenim primarnim granama. Kod većine bjelogorice može se iskopati stablo bez ijedne grančice te na njemu kroz godine uzgoja formirati potpuno novu krošnju. Za odabir primjerka pogodnog za bonsai odlučujući mogu biti zanimljiva kora, dramatični ožiljci koje su prouzročile prirodne sile ostavljajući na drvetu osušeni ili šuplji dio debla/krošnje, izložen korijen, dramatične kretnje debla i neki drugi detalji.
Nakon iskapanja dobro je natopiti korijen u vodu kako bi biljka upila maksimalnu količinu vode te lakše podnijela iskapanje i sadnju u teglu. Dok se drvo namače, treba pripremiti odgovarajuću “trening” posudu. Bitno je da cijeli korijen stane u nju te da na dnu ima izbušene veće rupe radi ocjeđivanja suvišne vode iz supstrata. Za prvu sadnju kaline u posudu poslužio sam se sa Sphagnum mahovinom, koja je jako dobar medij za ukorjenjivanje biljaka, uz dodatak šodera radi drenaže.
Prorjeđivanje i skraćivanje
Kako se moja kalina u prirodi dosta nisko, blizu tla, razrasla u više debala iz jednog glavnog debla, odlučio sam da je najbolje odmah je nakon sadnje prorijediti, ukloniti suvišna debla te ostaviti dva koja su mi izgledala najzanimljivija i u kojima se skrivao “pokret” tog drveta. Odabrana debla skraćena su na proporcionalnu visinu u odnosu na širinu nebarija, a nakon toga drvce je ostavljeno da se oporavi od iskapanja i sadnje. Tijekom vegetacijske sezone redovito je zalijevano i prihranjivano.
Nakon zadovoljavajućeg i jakog rasta prve godine u proljeće sljedeće godine većina izboja prikraćena je na samo nekoliko pupova/internodija. Cilj je oblikovanja u prvim godinama da se orezivanjem stvori ramifikacija, razgranjenje grana koje će činiti buduću zamišljenu krošnju. Tako drastičnim orezivanjem postići će se razgranata krošnja koja će biti bliža deblu, a tako će krošnja biti skladna, proporcionalna debljini debla i visini stabla te će sve skupa činiti dojam velikog drveta u malom.
Stablo od kojega ste namijenili napraviti bonsai uvijek treba proučavati, pokušati ga zamisliti na više načina i promatrati iz različitih kutova, treba se igrati. Tako sam se ja, nakon što sam kalini pronašao jedan zanimljiv kut za promatranje, poigrao na kompjutoru i pokušao vizualizirati njezinu zamišljenu buduću krošnju.
Desetak dana nakon rezidbe, stablo je potjeralo nove pupove koji su za 10-ak dana narasli u nove, zdrave i jake izboje. Krajem svibnja 2009. novi rast je opet prikraćen na nekoliko pupova. Ostatak vegetacijske sezone drvce je ostavljeno da ponovno “zaraste” te je redovito zalijevano i prihranjivano.
