Danas je teško vidjeti neki cvjetnjak uz kuću, park, zeleni prostor oko privatnih javnih zgrada bez ruža. Kao rezano cvijeće, ruže se koriste u doista raznim prilikama i gotovo da nikada neće pogriješiti ako se odlučite za ruže. Ona je jednostavno cvijet nad cvjetovima i vjerojatno najpoznatija ukrasna biljka na svijetu.
Lako se prilagođavaju raznim uvjetima i možete ih, zahvaljujući novim vrstama saditi na različite načine i smještati u različite prostore. Kako je proljeće, posebno svibanj, uz jesen, idealno vrijeme za sadnju ruža, nudimo vam nekoliko načina sadnje ruža, kako bismo vas inspirirali da svoj balkon, terasu, okućnicu ili vrt ukrasite upravo njima. I zapamtite, najbolje ih je saditi kad je oblačno. Ruže vole blago zakiseljena tla, idealna je ph reakcija tla oko 6 i 6.5, a ruže treba saditi i na mjestima gdje se voda ne zadržava u tlu, jer vlažno tlo omogućava razvoj gljivica.
Iskusni vrtlari preporučuju da se nove ruže nikad ne sade na mjestima ili u lončanicama gdje su već prije bile zasađene, a zemlju na dubini barem od 50 cm treba dobro pognojiti.
Kad se kupuje sadnica ruže, treba uzeti onu sa zdravim korijenjem. Katkada je to teško procijeniti jer je korijen obično zamotan u foliji, no jedna od metoda je vidjeti ima li sadnica izbojke. Oni su često znak da je sadnica stajala u pregrijanom prostoru. Bolji izbor je kupnja u rasadnicima, izravno od proizvođača ili pak uzgoj biljke iz reznice.
Ovisno o vremenu, ruže se sade tijekom ožujka, travnja i svibnja no to ponajprije ovisi o temperaturi tla i zraka. Prije sadnje, sadnicu valja staviti u kantu s vodom i ostaviti nekoliko sati. Suhe korjenaste izdanke i nadzemne izbojke valja odrezati. Preporuka je ruže saditi za oblačnog dana. Ružu pri sadnji treba pridržavati kako bi se lijepo uspravno ukorijenila. Orezivanje počinje u prvoj godini tijekom cvjetanja, a valja redovito rezati ocvale cvjetove. Ruže koje su već odavno zasađene u ružičnjaku svako proljeće treba orezati – ukloniti osušene grane i one koje se razvijaju iz središta grma. Posebno treba ukloniti divlje izbojke. Pupoljke za vazu treba uvijek rezati vrtlarskim škarama, i to kosim rezom.
Grmolike ruže s brojnim cvjetovima mogu narasti i do dva metra visine, ali ih vezanjem špagom i potpornjima te redovitom njegom usmjeravate kako želite, tako da ne moraju rasti toliko u visinu. Primjerice, možete njima obaviti neki detalj u vrtu poput složenih cjepanica drveta, starog bunara, vrtnu kućicu...
Ruže penjačice vrlo brzo napreduju tako da ne trebate odustati od njih zbog sumnje da će sporo rasti. Ima ih više vrsta, a kod nas su najpoznatije čajevke i floribunde. Mogu narasti i više od pet metara, a vrlo su efektan ukras i mogu biti zelena fasada ako rastu uz kuću.
Za tegle i žardinjere možete odabrati ne samo begonije ili pak pelargonije nego i ruže. Uzmite mini ruže ili ruže pokrivačice koje se mogu povijati prema zemlji, što je idealno kada imate žardinjere obješene na ogradu ili viseću teglu. Ako su na terasi, moraju imati barem pet sati sunca te pazite da tegle imaju dovoljno supstrata.
Ruže stablašice hit su posljednjih nekoliko godina - mogu rasti u tegli, ali i na gredici. Naročito su efektne ako od njih napravite cijeli plodored, kombinirajući različite boje. Računajte da će proširiti svoju krošnju do promjera 1 metar te narasti do 1,5 metar. Jedan metalni ili pak drveni stup ili uspravna visoka konstrukcija od istih materijala bit će dovoljna da vaše ruže narastu ovako visoko. Redovitom rezidbom i usmjeravanjem vezanjem postići ćete oblik koji se neće nekontrolirano širiti.
Ako ne biste htjeli imati klasičnu ogradu prema susjedima, a ipak se želite zakloniti od znatiželjnih pogleda te imati prekrasan šareni paravan, posadite na rešetkastu ogradu ruženje penjačice. Također, ako imate veliki vrt, ovakva cvjetna ograda ne mora služiti kao paravan, nego samo kao lijep ukras nasred travnjaka. Ruže se mogu kombinirati s drugim cvjetnim vrstama jer će i tada doći do izražaja. Hibridne čajevke idealne su za cvjetnu ogradu. Izuzetno su lijepe i kada im cvjetovi probijaju kroz pukotine ili otvore ograde.
