Jedna od jesenskih trajnica koja oduševljava svojim cvatom sve do mraza svakako je fuksija. Domovina fuksije je na Novom Zelandu te u Južnoj i Srednjoj Americi. Fuksija je višegodišnja cvatuća biljka, iako se vrlo često uzgaja kao jednogodišnja biljka. Spada u porodicu pupoljka, Onagraceae.
Rast joj je ovisno o vrsti grmolik, uspravan, poluviseći ili viseći, visine od 20 do 40 cm. Cvjetovi su skupljeni u grozdast cvat, jednostavna ili složena oblika. Boje cvijeta su raznolike: crvene, ružičaste, bijele, plavoljubičaste ili dvobojne.
Za fuksiju morate odabrati mjesto na terasi ili balkonu koje nije na punom suncu. Najviše joj odgovara polusjenovito ili sjenovito, svijetlo mjesto zaštićeno od jaka vjetra. Supstrat u kojem je zasađena fuksija mora biti stalno vlažan, ali se ne smije zadržavati vodu. Prihranjivanje zahtijeva jednom tjedno tekućim gnojivom za balkonsko bilje. Da biste pospješili cvatnju, ocvale cvjetove treba redovito uklanjati.
Razmnožava se pomoću sjemena, ali vrlo rijetko, dok se najlakše razmnožava ljeti pomoću reznica uzetih od bilo kojeg dijela izdanka. Viseće vrste fuksije najčešće se sade u viseće posude samostalno ili u kombinaciji s drugim jednogodišnjim cvatućim biljem (vodenike, plektrantus, centradenija, bidens, begonije).
Niže vrste sade se u sandučiće i plitke posude.
Primjena: viseće vrste sade se u viseće posude, niske sorte za sandučiće i niske posude, u sandučićima u kombinaciji s drugim cvatućim, jednogodišnjim i dvogodišnjim biljem.
Napomena: fuksija prezimi pri temperaturi od 6 do 8 Celzijevih stupnjeva. U proljeće se jači izboji krate na dva do tri pupa.
