Stanovnici Koritne, sela između Đakova i Osijeka, tradicionalno se bave poljoprivredom, pretežno ratarstvom, a poneka domaćinstva, poput obitelji Sremac, i stočarstvom. Daleke 1974., 15-godišnji Jozo Sremac je umjesto nastavka školovanja odabrao ostati na zemlji i pomagati roditeljima.
Njegova obitelj je prije toga nabavila pet krava i ozbiljnije se počela baviti stočarstvom, a uskoro se proširila na pravu malu farmu s 20 muznih krava. Danas, 40-ak godina kasnije, gazda Jozo se i dalje bavi istim poslom i živi od prodaje mlijeka, samo što njegovu štalu ispunjava više od 200 grla stoke – prednjače bikovi, a slijede ih krave te junice.
Ustajanje u pola pet
O unapređenju posla ne razmišlja, a osobito ne o proizvodnji sira, jer tu nema bitno veće zarade, a ulaganja su velika. Da bi imao čime hraniti stoku, Jozo Sremac se bavi i ratarstvom. Na 120 hektara zemlje sije pšenicu, kukuruz i djetelinu te suncokret pa posla tijekom cijele godine ima napretek. Za Sremčeve ne postoji radno vrijeme niti dulji predah zvan vikend ili pak godišnji odmor.
– Ustajem prije pet i krećemo s mužnjom i prvim dijelom hranjenja. A onda ostali poslovi oko štale, zemlje, stoke..., što već treba. Zapravo smo cijeli dan angažirani – možete nekamo otići na sat-dva, ali uvijek netko treba biti prisutan – objašnjava Jozo, sretan što, iako prezaposlen, svoje vrijeme ne ‘poklanja’ kafićima.
– Jednostavnije mi je ovako nego otići u kafić. Tamo se više razboliš nego kad ostaneš kod kuće. Sa životinjama je često lakše nego s ljudima – kaže kroz šalu. U njegovu poslu nema odgađanja i rijetko što možete ostaviti za sutra ili idući tjedan. Iznimka su jedino radovi na polju kad je loše vrijeme. No i tada se uvijek nađe nešto na farmi što se može obaviti. U vođenju imanja pomažu mu supruga Kata, sin i snaha te dva zaposlena radnika. I njegov sin odabrao je živjeti od zemlje i stoke – krenuo je studirati, ali je ljubav prema obiteljskom poslu bila jača.
Sin ga naslijedio
– Vidio je valjda kakva je situacija u državi sa svim djelatnostima pa je radije odlučio biti sam svoj gazda i raditi ono što može na svojoj zemlji nego biti nečiji sluga – kaže Jozo. Svoje zanimanje nikada ne bi mijenjao, no ponekad ga rastuži što neki socijalni slučajevi bolje žive od njega pa pomisli kako je možda bolje ne raditi.
No, kako je od malih nogu navikao na rad, svjestan je da nikada neće moći odabrati takav put, da će uvijek nastojati živjeti od svoga rada.
>>Ustaju u šest ujutro, a ljeti, kad ima najviše posla, rade i do ponoći
e moj gosp. jozo....ako mislite da neki socijalni slučajevi bolje žive od vas dajte si vi i obitelj jednostavno zamjenite , uzmi te si socijalu a socijalnim slučajevima dajte vaše imanje da rade i slučaj riješen.... kako znamo bahati bit i socijalno neosjetljivi bit , sit gladnom nevjeruje to je tako , a znate kamčiti od države poticaje , bespovratna srestva i neznam koja sve sredstva ... prolijevate mlijeko po cesti jer niste zadovoljni otkupom umijesto da ga darujete sirotinji ....itd, itd , u kojoj ste vi humanitarnoj akciji sudijelovali , sve je to OK al ne udrite po sirotinji , jel znate kako kažu dao Bog imao pa neimao...bahati seljak