Biljku likovac rabili su liječnici već u antičko doba, a kasnije i Arapi kao sredstvo protiv kožnih bolesti, a u 18. i 19. st. rabi se kao lijek protiv sifilisa. Širu primjenu biljka ima u narodu kao folklorno sredstvo za vradžbine i čaranja.
U narodu je poznato da likovac iritira kožu stvarajući na njoj mjehure, potom izaziva neosjetljivost na iritiranim mjestima i dovodi do nekroze ili odumiranja tkiva te su ga za neka kožna oboljenja koristili stari Grci. U pučkoj medicini priprema se tinktura od likovca za liječenje neuralgije lica, zatim oblozi i masti za liječenje kožnih bolesti, i to za čireve, potkožne čireve, razne nečistoće kože, a također se rabi i svježa kora.
Treba znati da cvjetovi likovca u osjetljivih osoba izazivaju glavobolju. Uporaba zrelih plodova je najstariji način liječenja u kojem se uzimaju male količine do pet plodova za odrasle osobe u liječenju: kroničnog zatvora kao jako purgativno sredstvo, sifilisa, škrofula, kroničnog reumatizma. U Njemačkoj tinkturu rade od plodova i rabe lokalno za liječenje neuralgije, paralize te protiv stvaranja tromba – krvnih ugrušaka itd.
Likovac rabimo kao: antihelmetik, dermetik, diuretik, emetik, katarik, laksativ, rubifacijens. Zapadna pučka medicina rabi likovac za liječenje gihta, karcinoma, za antileukemijsko djelovanje, liječenje svraba, sifilisa, tjeskobe, zubobolje, žuljeva, za uništavanje insekata.
Otrovni dijelovi biljke su korijen, kora, list, cvijet, zreli plod i sjeme, a simptomi su trovanja bolovi u trbuhu, otežano disanje, konvulzije, proljev-dijareja, probavne smetnje, geganje u hodu – posrtanje, promuklost, zastoj rada bubrega, grčevito trzanje mišića, malaksalost, povišena temperatura, žeđ, povraćanje itd.
* Recepte Ivana Lesingera za pripravke od ljekovitog bilja potražite u Večernjaku četvrtkom na stranicama posvećenim vrtnim temama!
>>Leća, mahunarka za ublažavanje dijabetesa, reume i gihta
