Vjerojatno niste znali da u porodice bukovki, osim bukve i hrasta, spada i kesten. Kesten se dijeli na jestivi kesten i divlji kesten. Pitomi kesten je drvo koje se uzgaja zbog jestivih plodova, ali zbog pravilnog rasta i velikih ukrasnih listova, često se uzgaja i za ukras.
S obzirom na to da je u porodici s hrastom, drvo kestena je dugovječno, doživi i do 500 godina. Može narasti do 25 metara u zrak s promjerom debla do 2 metra i gustom i razgranatom krošnjom.
Iako neki kesten smatraju voćkom, on se svrstava među šumska stabla. Spada u skupinu orašastog (lupinastog) voća kao i kikiriki, badem, lješnjak, orah i pistacija.
Posebno je brojan u umjereno - kontinentalnoj klimi i prepoznat je kao delicija. Kesten je posebno popularan u jesen, kada traje berba plodova, jer se lako bere. Ipak, za uzgoj kestena potrebno je znati nekoliko savjeta koji mogu omogućiti bolji urod.
Postoji nekoliko kultivara kestena koji su uzgojeni kako bi zadovoljili potrebe tržišta ili kako bi se lakše prilagodili određenoj klimi ili uvjetima uzgoja. Kod nas su najpopularniji maruni - imaju veliku košnju i posebno je čest u području Istre te Učke. Marun je slađi od drugih vrsta i ima velik plod koji se lako odvaja od ljuske.
Albomarginata je još jedna vrsta kestena koji je čest u šumama kontinentalne Hrvatske. Široke je krošnje, a plodovi su zaštićeni jako bodljikavim ovojem. Listovi su mu tamnozeleni, a karakterističan je po bijelom obrubu.
Fastigiata je vrsta koja je karakteristična po visokoj i uskoj krošnji te se često uzgaja i za ukras. Plodovi su manji, ali ih je više u jednom ovoju. Valjkasta krošnja zauzima manje prostora, pa je vrsta koja se često sadi u drvorede.
Pendula je vrsta kestena koji ima jako povijene grane i najviše sliči bukvi. Ima crvenkast cvijet kojim se razlikuje od ostalih vrsta. Krošnja mu zauzima manje prostora i čest je u parkovima i šumama do 900 m nadmorske visine.
Kesten je samoodrživo stablo koje spada pod šumsku vegetaciju u listopadnim šumama oko 900 m nadmorske visine. Ipak, zbog gastronomski značajnih plodova, kesten se sadi u redove ili kao dio voćnjaka ili vrta.
Kesten se može posaditi u proljeće, jesen ili zimi, ali je postupak za svako vrijeme drukčiji. Najoptimalnija sadnja kestena je tijekom jeseni. Tada se sadnica posadi i korijen se zatrpa humusnim humkom te se ne zalijeva i ostavi se do proljeće da se korijenje primi u zemlju.
Kesten ne podnosi kisela tla te tla bogata vapnencom, pa takve treba izbjegavati. Tlo na kojem se sadi treba biti humusno, s dobrim otjecajnim sustavom da se voda ne zadržava. Osim toga, mora biti rahlo kako bi se korijenski sustav uspješno razvio. Najpogodnija tla su s udjelom pijeska i ilovače jer dovoljno zadržavaju vlagu potrebnu za rast i razvoj te su rahla i opskrbljena kisikom.
Zbog svoje veličine i starosti koju mogu doseći, kesteni se uzgajaju isključivo na otvorenom. Ako ga želite uzgajati u vrtu, potrebno je pronaći mjesto gdje neće raditi hlad drugim kulturama i gdje će moći nesmetano razviti krošnju koja može imati 15 m u promjeru. Također, važno je odabrati dobro osunčano mjesto s kojeg dobro otječe voda i najčešće su to južni i jugoistočni položaji.
