Jednogodišnje cvijeće odlikuje se ljepotom cvjetova, raznolikošću boja, poneko i ugodnim mirisom. Cvatnja im je duga i bogata, no u sjeni ne postižu ni punu cvatnju ni ljepotu. Unutar jednog vegetacijskog perioda prolazi sve faze rasta i razvoja, od nicanja, vegetativnog rasta, tvorbe sjemena do propadanja ujesen. Osim iz sjemena, biljke se najčešće uzgajaju iz reznica. Reznice se uzimaju od prezimjelih matičnih biljaka, od veljače do travnja. Ukorjenjuju se u gredicama ili posudama u supstratu te se pokrivaju folijom radi bržeg i boljeg ukorjenjivanja.
Begonije se najčešće sade u grupama, samostalno ili s drugim vrstama, a vole sunce ili polusjenu. Podnijet će dulje razdoblje vlage ili suše, no tlo im ne bi trebalo biti presuho. Lijepa kata ili ljetni zvjezdan iz porodice Asteraceae jednogodišnja je biljka koja se zbog svojeg rasta može koristiti kao rezano cvijeće. Cvate od kasnog proljeća do jeseni. Voli sunčana područja, no ne podnosi ekstremne uvjete, najbolje kad je umjereno vlažno. Plavi ageratum krasan je na širokim površinama gredica. Pogodan je za obrube cvjetnih gredica. Cvate od proljeća pa do jeseni u humusnom tlu, ne presuhom, ne preteškom, ali na sunčanom položaju.
Lobelia iz porodice Campanulaceae prikladna je za obrube i kao pokrivač tla te za sadnju na balkonima u visećim posudama, a može se kombinirati s mnogo kontrastnih boja. U periodu cvatnje pokrivene su s mnogo malih, plavih cvjetova, a u vrućim ljetnim mjesecima ima pauzu u cvatnji. Odgovara im humusno tlo i sunčano te polusjenovito mjesto. U pjeskovitim tlima, tresetu postojat će opasnost od sušenja i zaslanjivanja. I gazanija cvate u više boja pa se može kombinirati. Neven se sije već početkom veljače u posude, a cvate do jeseni. Zavisno od sorti, sadi se na velike površine ili na obrube. Vole sunčana staništa, ne previše pjeskovita, ali ni previše vlažna. Imaju i ljekovita svojstva. Od cvatućih jednogodišnjih biljaka često se sade i celosia, cosmos, dahlia, dianthus, iberis, zinnia, gazania. Kod mnogih vrsta ljetnog cvijeća vrlo je jednostavna berba sjemena. Za to su pogodni neven, mak, iberis, cinija, lijepa kata, suncokret.
Iz reznica se sade i plamenci. Osim što su plamenci trenutni hit kao dekoracija u uređenju interijera (i ljetni rekvizit na moru i u bazenu), postoji i biljka koje dijeli ovo ime. Čest je stanovnik naših vrtova, a odlikuju ga jarke, impresivne boje. Plamenac (Phlox) ime je roda biljaka iz porodice jurničevki, podrijetlom iz Sjeverne Amerike. Većinom je riječ o trajnicama, ali ima i jednogodišnjih biljaka.
Upravo je boja ta koja je inspirirala naziv biljke plamenac. Naime, phlox znači plamen – njezini sitni cvjetovi, koji se javljaju u proljeće, mogu biti jarke ružičaste, ljubičaste poput lavande, crvenkaste ili bijele boje. Specifično je za plamenca što je cijela biljka blago dlakava. Plamenac se voli sunčati, stoga je prikladno mjesto u vrtu za njega osunčano. Razmnožava se reznicama koje se režu od proljeća pa do ljeta ili dijeljenjem biljke. Među omiljenim su vrstama puzavi plamenac ili Phlox subulata (koji je niska biljka, kao što samo ime govori) te visoki (Phlox paniculata) koji raste u obliku grma i može dostići visinu od skoro dva metra. On cvate cijelo ljeto, ali preferira polusjenu. Vrsta jednogodišnjeg plamenca koji je čest u vrtovima jest Phlox drummondii, s blago mirisnim cvjetovima skupljenima u cvatu (javljaju se ljeti na stapkama visine 30 cm). Odlikuju se širokom paletom boja, a dodatnu im ljepotu daje kontrastnom bojom oslikan središnji dio. Phlox douglasii zimzelena je pak trajnica koja raste do deset centimetara visine i do 30 centimetara širine. Sitnih je, igličastih listova koji ostaju zeleni tijekom cijele godine. Njegovi su cvjetovi zvjezdastog i srcolikog oblika bijele ili ružičaste boje.
