U zagrebačkoj Dubravi, na 75 metra kvadratnih skrila se kućica stara 103 godine. Izrađena 1916. godine, kuću odlikuje drveni eksterijer, a u vrijeme Austro-ugarskog carstva drvenih elemenata očito nije manjkalo ni u unutrašnjosti. Današnji vlasnici tvrde kako je kuća nekada imala centralno mjesto u ondašnjem selu, Granešinski Novaki.
Na originalan tlocrt kuće, prije 50 godina, dodani su kupaonica i hodnik te još jedna manja soba, a ove je godine kuća u potpunosti renovirana, no zadržala je svoj šarm i elemente iz doba u kojem je izrađena.
Renovaciji su prionuli današnji vlasnici, Valerija Osrečak Ključarić i njen suprug, Željko Ključarić Kelčec, a tvrde kako je ukupna renovacija trajala punih 15 mjeseci.
"Ideja o renoviranju kuće javila se prije dvije godine, ali s radovima smo počeli u travnju 2018. godine, a završili u rujnu 2019. Drugim riječima, oteglo se to na 15 mjeseci, ali treba uzeti u obzir da to razdoblje uključuje raščišćavanje starog namještaja, pronalazak majstora te koordinaciju sa svima njima. Zatim je došla zima te nepredviđeni problemi i troškovi no, na koncu sve je gotovo", kazala je Osrečak Ključarić.
O opsežnosti posla svjedoči i veliki broj majstora koji su sudjelovali u renovaciji.
"Na kući su radili zidari, knaufer, vodoinstalater, električar, limar, keramičar, parketar, maler, majstor za centralno grijanje i prije svega stolar. Bez dobrog stolara na staroj drvenoj kući sve pada u vodu, a mi smo imali sreće jer smo pronašli dobrog stolara Marka", kazala je.
Ipak, dosta posla obavili su i sami vlasnici te tvrde kako su sami skidali i mijenjali pod u dnevnom boravku kao i pločice u kuhinji i kupaonici, ali tvrde bez vojske majstora ne bi ništa bilo gotovo.
Kako su uopće odlučili renovirati i otkud je potekla ideja za uređenjem tvrde kako su se za renovaciju odlučili jer je kuća godinama stajala prazna, a budući da je obiteljsko naslijeđe, nisu razmišljali o prodaji.
"Prvotno smo odlučili malo ju urediti i iznajmiti podstanarima pa su započele i male promjene. Ali onda smo odlučili da će biti onako kako kuća zaslužuje ili nećemo raditi ništa. S obzirom na to da živimo nedaleko od same kuće nije bilo teško svaki dan poslije posla doći i nešto napraviti, a iako umorni, rezultatom smo iznimno zadovoljni", tvrdi vlasnica.
Po zanimanju, komercijalist i diplomirana politologinja, gospodin i gospođa Ključarić, ne posjeduju nikakvo predznanje o dizajniranju interijera, a pri renovaciji nisu imali pomoć dizajnera. Ova kuća u potpunosti je rezultat njihovih ideja i njihovog truda.
"Vodili smo se samo vlastitom intuicijom i željom za lijepim malim prostorom u kojem ćemo provesti vrijeme kada odemo u mirovinu", kazala je vlasnica.
Djed vlasnika Željka bio je ratar i kočijaš, a obitelj je imala svoje radne konje s kojima je, sebi i ljudima u selu, orala, vozila sijeno i dovozila drva iz šume. Iz tog razloga uređenje interijera nije se vodilo modernim trendovima nego je nastojalo obnoviti interijer dobrostojeće seljačke kuće.
"Trend je bio obnoviti staru seljačku prigorsku kuću i prilagoditi ju životu 21. stoljeća s elementima povijesti", kazala je.
Lakše je uređivati novoizgrađenu kuću nego sve prilagođavati već postojećem starom objektu, smatraju, a najteže je bilo pronaći majstore koji će raditi na toj kući.
"U početku je bilo teško pronaći zidara, knaufera ili keramičara koji će se primiti tog posla. To nije veliki objekt ali ima puno posla kao i s velikim" tvrde.
Tijekom renovacije inzistirali su na očuvanju određenih elemenata kakve su stare stoljetne grede na stropovima i drveni podovi u sobama. Inzistirali su jer, kažu, "oni daju dušu cijeloj kući i bili su nam nit vodilja prilikom uređenja".
Blagavaonica tako ima podnu oblogu od parene bukovine, a spavaća soba i dnevni boravak obloženi su hrastovim parketom.
Te su elemente sačuvali tako što su stare grede sami brusili te su pritom ostavili razne neravnine koje upućuju na to da su se, prije sto godine, grede tesale, a ne ravno pilile kao danas. Taj je element posebno vidljiv u blagavaonici i spavaćoj sobi gdje su grede premazane zaštitom za drvo.
Iako su iz podova u blagavaonici i spavaćoj sobi uspjeli izvući originalnu ljepotu, u dnevnom su boravku morali staviti novi hrastov parket jer je stari bio neupotrebljiv.
"Posebno je lijepo, u dnevnom boravku, vidjeti centralnu stropnu gredu na koju je graditelj prije 103 godine izrezbario ime gazde kuće te godinu izgradnje. Dako tu je i detalj cvijeta jer ipak je kuća nastala pod utjecajem doba Austro-ugarskog Carstva i ondašnje estetike", tvrdi vlasnica.
Nakon toliko truda, prostoriju na koju je vlasnica najponosnija teško je odabrati.
"Dvoumim se između dnevnog boravka i blagovaonice s kuhinjicom. Dnevni boravak je prostran i mislim da smo dobro ukomponirali grede, stropnu rasvjetu, male prozorčiće, staru bakinu šivaću mašinu s LCD televizijom, prostranom sjedećom garniturom i ostalim namještajem. Blagovaonica s kuhinjom, otkačenom napom i otvorenim policama podjednako spoja staro i novo. Ma ne znam, nisam objektivna", zaključuje.
Pastelne nijanse dominiraju kućom pa je tu kuhinja u nježno žutoj boji i bijelim pločicama te starom lamperijom obojanom u sivo. Dodani su i zlatni okviri za goblene na zidovima, a predsobljem vlada boja limete.
Osim interijera, vlasnici su renovirali i eksterijer te su obnovili i bunar u dvorištu.
"Obnovili smo i bunar te ga ukrasili cvijećem. To je bunar koji još uvijek ima vodu, a u njega se ulijeva voda sa Sljemena. Očuvali smo i stari podrum ispod kuće u kojem je stalna temperatura oko 15°C jer se u njemu nekada čuvalo žito, meso u masti i vino" tvrdi vlasnica.
Iako je prvotni plan nakon uređenja bilo iznajmljivanje, kuća zasad nije na tržištu, a kako se čini neće ni biti.
