Potkrovlja, mjesta u kojima su svi barem jednom htjeli živjeti, posebno su šarmantna i topla, no njihova adaptacija zna biti prilično zahtjevan posao i za arhitekte pri projektiranju i za vlasnike pri opremanju. Jedan stari potkrovni prostor u zagrebačkoj Zvonimirivoj ulici, koji je sve donedavno godinama služio kao skladište za stare stvari, trebalo je preinačiti u dom četveročlane obitelji s dvoje male djece.
Arhitektica Ksenija Sablić Grgić iz Aksa Studija u stotinjak je četvornih metara (po koeficijentima potkrovlja površina je 80 m2) trebala osmisliti jednu veliku te dvije dječje sobe, uz dnevni boravak, kuhinju i blagovaonicu otvorenog tipa te jednu kupaonicu i hodnik.
Dimnjak je kamufliran garderobnim ormarom, najvećim u stanu. Otvara se s obje strane i u sebi krije četiri ormara
Zadani element u ogranizaciji tlocrta bio je vertikalni dimnjak usred prostora koji se nije smio rušiti. No, dobrim je promišljanjem taj nedostatak postao prednost, odnosno vizualna barijera između dnevnog prostora te hodnika i kupaonice.
Dimnjak je skriven
– Dimnjak je kamufliran velikim garderobnim ormarom s kliznim vratima, najvećim u stanu, koji zbog kosine krova nigdje drugdje ne bi stao. U njemu su zapravo četiri ormara, otvara se s obje strane te su s jedne smještene police, a s druge prostor za vješanje – objašnjava arhitektica.
Sljedeća prepreka bio je četverostrešni krov koji je dodatno snižavao ionako nizak prostor koji je onemogućavao normalno kretanje u uglovima tlocrta i uz vanjske zidove.
Trebalo je dobiti na visini u prostorijama za koje je neizbježno da u svakom njihovu dijelu možete normalno stajati, tako da je odluka pala na kuhinju i dnevni boravak.
– S dvije smo strane, južne i sjeverne, podignuli dvije krovne kućice te tako dobili na visini. Na taj je način omogućena postava velikih fasadnih prozora čime se dobilo puno prirodnog svjetla – dodaje Ksenija.
Kuhinja je prostrana, puna pametnih rješenja koja štede prostor i ne čine ga pretrpanim
Osam mjeseci radova
Sljedeći zahtjev vlasnika bio je zaseban ulaz u svoj stan u potkrovlju, s obzirom na to da je ovdje riječ o obiteljskoj kući sa zajedničkim ulazom. Tako je nadograđeno vanjsko stubište, odnosno zatvoreni vjetrobran. Kompletna adaptacija prostora, izolacija krova, gradnja zasebnog ulaza te opremanje interijera vlasnike su stajali oko 85 tisuća eura.
– Najveći je izdatak bio krov koji je s vrhunskom izolacijom i prozorima stajao oko 120 tisuća kuna.
Cijeli proces, od početka radova pa do useljenja, trajao je nekih osam mjeseci. Renoviranje postojeće nekretnine bilo nam je puno isplativije nego investicija u novu – ističu vlasnici.
Namještanje je, naravno, bila zadnja stavka ovog projekta i ono još uvijek traje. Još je jedna dječja soba ostala neuređena, a ostatak stana opremljen je svime potrebnim za život ove mlade obitelji.
Površina stana od stotinjak kvadrata dala je mogućnost da i dječja soba bude prostrana
Grede ostavljene
Krovne grede ostavljene su vidljivima kako bi se još više isticao dojam potkrovlja.
– Bilo nam je bitno da prostor bude svijetao, otvoren i prozračan. S obzirom na to da su vrata od jasenova drveta, a zidovi bijeli, prema supruginoj želji i ostatak smo stana uredili u sličnim tonovima. Svi podovi, osim kupaonskog na kojem su keramičke pločice, obloženi su hrastovim parketom i to nam se zasad pokazalo odličnim rješenjem – zaključili su vlasnici.
>>Samačka garsonjera: stari cigleni zidovi postali su joj zaštitni znak
Uskoro će nam enkavejac imati cjenik, 10 dizanja fosni 100 kn, 20 250 kn :)), paljenje bušilice 100kn, proučavanje uputstva kako izmješati ljepilo za pločice 300, pa kada ih budemo pitali kako to 300 kn reći će ti to jeje intelektualni rad :))))