Stari građanski stanovi u centru Zagreba u potresu su, u pravilu, najgore prošli, i mnogi su upravo zbog toga izgubili svoj šarm i privlačnost. Jedan od takvih stanova, teško oštećen u potresu, upravo je pred vama. Vlasnica, dizajnerica Ankica Juričević stan je kupila u najgorem mogućem stanju. Stan je bio zapušten i načet potresom, ali ono što bi druge obeshrabrilo Ankicu je privuklo jer je, kaže, čim je vidjela prostor, znala što s njime želi napraviti.
– Mali stan u centru, samo minutu hoda od glavnog gradskog trga, prilika je koja se pruža jednom u životu i nisam to željela propustiti unatoč lošem zatečenom stanju. Znala sam da me čeka puno posla, ali postavila sam to sve sebi kao izazov jer sam u glavi imala konačan cilj – prostor za koji sam točno znala kako želim da izgleda – kaže dizajnerica.
A posla je bilo zaista puno, trebalo je zamijeniti sve instalacije, podove i stolariju, skinuti žbuku, ojačati zidove... ma lista radova bila je nepregledna.
– Krenula sam od instalacija, to je možda i najkompliciranije i najduže traje, a realno, zapravo se čak i ne vidi – uz smijeh objašnjava dizajnerica te nadodaje:
– Želja mi je bila zadržati taj starograđanski štih u stanu pa sam dodala štukature, pomno birala pločice koje vjerno imitiraju mramor i pažljivo odabrala sve detalje, s posebnim naglaskom na rasvjetu.
I zaista, dnevnom zonom dominira upravo raskošan luster koji je dizajnerica “ulovila” na sajmu antikviteta na Britancu.
Kako je riječ o stanu čija visina stropova doseže čak četiri metra, dizajnerica je odlučila “povećati” kvadraturu ugradnjom galerije.
– Galerija je rađena po mjeri i prema mojim zamislima, a predviđena je za spavanje. Ispod nje ostalo je mjesta za radni kutak i dodatni ležaj čime je prostor maksimalno iskorišten. Birala sam metal, i to vrlo tanku konstrukciju koja ne zagušuje prostor – odaje nam dizajnerica.
Puno je pozornosti posvetila svakom dijelu svog novog doma – mala kuhinja smještena je u nišu i rađena po mjeri pa je u nju baš sve stalo. Kupaonica je jako efektna – u crno-bijeloj kombinaciji i doima se, kao uostalom i sve u ovom stanu, većom nego što zaista jest. Hodnik, koji je prilično impresivan, iskorišten je i za dodatna mjesta za skladištenje, a u dnevnu zonu uklopljen je ormar rađen po mjeri, koji je tako dobro izveden da je gotovo neprimjetan.
– Cijela adaptacija trajala je nekoliko mjeseci i bilo je i nepredviđenih situacija i troškova, ali to je uvijek tako kada je riječ o opsežnim adaptacijama. Doslovno smo stan ogolili i iz početka gradili moji vizuru. Ono što je bila otežavajuća okolnost činjenica je da je stan u zgradi koja je zaštićeni spomenik kulture pa sam morala paziti koje materijale i koje zahvate iz suvremene građevine smijem koristiti, a koje ne. Ali i tu prepreku uspješno sam savladala. Sad kad pogledam unatrag o čemu svjedoče slike kako je sve to izgledalo, svjesna sam da sam napravila dobar posao - kaže dizajnerica.
I zaista, prostor čije uređenje potpisuje zaista je sjajan. Pun je dnevnog svjetla zahvaljujući velikim prozorima, nije zagušen namještajem zahvaljujući pomno odabranim komadima, odiše osobnošću i dobrom atmosferom zbog stilskog osobnog pečata te ostavlja impresivan dojam pri ulasku, prije svega zahvaljujući grandioznom hodniku kakvog se ne bi postidjeli ni mnogo veći stanovi.