Za sve je kriva jedna obična maturalna radnja. Ili, točnije, njezina tema koji su se bavili okvirima za ogledala. Pišući tada svoj završni rad u Školi primijenjenih umjetnosti u Zagrebu, Josipa Čamber zaljubila se u ogledala i počela ih uskoro sama izrađivati.
No, umjesto uobičajenih ovalnih ili pravolinijskih okvira Josipa je došla na ideju zidnih skulptura koje u spoju s ogledalom dobivaju primijenjenu funkciju. Zato i kada promatrate njezina ogledala pogled ne možete odvojiti od maštovtih okvira zavodljivih linija i oblika, od kojih svaki priča svoju priču, a istovremeno se stapa s svojom praktičnom stranom - staklenom pozadinom.
- Drvo oplemenjuje prostor u kojem se nalazi, a ogledalo mu daje dubinu. Kao i sve drugo u životu, uvijek se, ponekad i slučajno, rodi neka ideja, neki interes, neko poznanstvo, pa s vremenom raste i razvija se te dobije svoj život – objašnjava svoju fascinaciju ogledalima Josipa.
Dobri ljudi su joj, otkriva, najveća inspiracija. Osim njih, tu je priroda, odnosno forme koje vidi u njima, kao i neke apstraktne ideje i maštanja koja pokušava pretočiti u likovni jezik.
- Vjerujem da je priroda najveći umjetnik u svakolikim oblicima i bojama kojima je obdaren naš svijet – smatra umjetnica.
Stoga ni ne čudi što uvijek iznalazi neke nove oblike, boje, kombinacije. Njezine prvotne kreacije prilično se razlikuju od današnjih – od jednostavnih, oblih okvira od punog prirodnog drveta, u boji mahagonija i maslinasto zelene, Josipina ogledala s vremenom su počela prštati koloritom i postala vesela i razgirana, nerijetko s isklesanim životinjskim oblicima i to od mediapana i raznih egzotičnih vrsta drveta. Izrada jednog ogledala u prosjeku traje dva do tri tjedna što ponajviše ovisi o dimenziji i kompliciranosti pojedine skulpture.
Usto, svoj izričaj Josipa je proširila i na izradu zdjela, stolova te slikanje i restauriranje starog namještaja. No, priznaje, 'Ogledala mašte' su i dalje br. 1 u njezinu stvaralaštvu.
- To je projekt koji me veseli i još uvijek ideje i forme dolaze kao dio unutrašnje nužnosti – zaključuje.
Svoje radove u posljednje vrijeme Josipa izrađuje po narudžbi, nastojeći kroz komunikaciju s kupcem svoj rad prilagoditi njegovim željama i interijeru u kojem će se nalaziti. Ljeto će provesti radno pripremajući se za zagrebačku izložbu u rujnu, 'Angelus Novus' u galeriji Osmijeh, na kojoj će prikazati skulpture oblikovane od drveta te zidne skultpure u spoju s ogledalima te slike u tehnici akrilika na platnu. Svim radovima, poveznica su, kako i sam naziv izložbe govori, krila.
- Simbol nebeskog su krila kojima se anđeli uzdižu iznad zemaljskog. To uzdizanje iz materije prema duhovnom je trenutak koji sam željela utjeloviti u radovima novog ciklusa – kaže umjetnica.
>>Zašto su na stoliću za šminkanje Ane Tevšić ogledala razlomljena?
