Najbolje se ideje, u pravilu, rađaju sasvim slučajno. Toni Rebić, ugostitelj iz Imotskog, prije pet godina svoju “heureku” doživio je kada se pri istovaru drvenih bačava, koje su kao privremeno rješenje poslužile umjesto stolova u njegovu lokalu, jedna od njih raspala.
Tada mu je sinulo da od drvenih dužica izradi nešto sasvim druge namjene, a igrom slučaja trebalo mu je 25 sjedećih garnitura za terasu koju drži unutar spomenika prirode Modro jezero. Napraviti stolce i stolove od bačava činilo se kao sjajno rješenje – svojom autentičnošću i izgledom ne bi narušili divan pejzaž lokaliteta za koji su bile namijenjene, a bile su i lako dostupne u njegovu kraju jer ih ima u konobi svake kuće, a danas se slabo koriste jer su zamijenjene onima od inoksa.
Rad s bačvama, kaže Toni, vjerojatno mu je i u genetskom kodu s obzirom na to da je njegov pokojni djed bio bačvar. Upravo u prostoriji u kojoj je djed nekad radio prionuo je na posao, proveo rasvjetu, uzeo njegov alat, nešto svog hobi-alata i primio se posla.
– Izrada prvog stolca trajala je mjesec dana. Prvo je bio prevelik, pa premalen, pa nestabilan... Radio sam na njemu sve dok nisam došao do onog oblika kakav treba biti. U njegovu izradu, posebno u brušenje dužica, otišlo je najviše vremena. No, s praksom i iskustvom, a i pomoći prijatelja oko pripreme materijala, poslije je sve išlo brže – kaže Toni.
Uskoro je “prolazno vrijeme” za izradu jednog stolca bilo 10-12 sati, a za četiri mjeseca uspio ih je napraviti stotinu, pa se prebacio na stolove.
– Budući da sam već imao poklopce od bačava, nije mi dugo trebalo da dizajniram i napravim stol. Uskoro sam se našao na slatkim mukama jer sam sve potrebno za svoj lokal napravio pa sam počeo izrađivati i druge komade – stolac koji se ljulja, klupu za tri osobe pa prateći stol... Kada je došla ljetna sezona i otvaranje lokala, po izrazima lica i komentarima gostiju shvatio sam da sam napravio originalnu stvar koja se uklapa u okoliš i vinske puteve dalmatinskog krša – ističe Toni.
Lusteri, stalci, vješalice...
Nakon što je završila i ta sezona te nakon sugestija da bi morao nastaviti baviti se obradom drveta kada već ima dar, počeo je izrađivati lustere, vješalice, razne stalke za čaše i boce... Nerijetko se dogodi da mu netko poznat i nepoznat naiđe i ispred kuće ostavi bačvu jer sad već cijeli kraj zna za njegov hobi.
– Sada već razmišljam da ga pretvorim u posao. Dao sam izraditi i web-stranicu jer mislim da ću ovo lakše prodati izvan Hrvatske, gdje su unikatne i originalne, ručno izrađene stvari više na cijeni. A ako se dogodi kakva ozbiljnija narudžba, volio bih i zaposliti nekoliko momaka da rade sa mnom – zaključio je Toni.
>>Nova kartonska priča Davorina Kulaša: super stalak za olovke
svaka cast!