Za pojavu vlage u domu najčešći uzroci su loše izvedeni ili dotrajali krovovi, oluci i žljebovi, pukotine u zidovima, nedovoljno sušenje nakon izgradnje, prodiranje vode zbog puknuća cijevi ili poplava. Povećana vlažnost može biti izazvana zbog nepravilnog grijanja i ventilacije, posebno u objektima s novom stolarijom koja dobro brtvi ili zbog kondenzacije vlage na nedovoljno grijanim zidovima u starim i loše izoliranim zgradama.
Ako je zgrada kvalitetno izvedena, najčešći krivci su kuhanje, kupanje ili tuširanje i sušenje rublja u zatvorenom prostoru. Stručnjaci ističu i kako, primjerice, četveročlana obitelj dnevno proizvede oko 12 litara vode u obliku vodene pare. Treba znati da vlagu stvaraju i kućni ljubimci i sobno bilje.
Prozračivanje prostorije
Nikad ugodna, vlaga se najčešće kondenzira na hladnijim dijelovima prostorija, primjerice, u kutovima, uz vanjske zidove i prozorska okna i okviri i glavni je preduvjet za stvaranje plijesni. Prvi znak prekomjerne vlage je kondenzacija na prozorima i osjećaj hladnoće. Vlaga može izazvati alergije, opadanje tapeta i ljuštenje boje sa zidova, loš miris i mrlje na odjeći. Pod uvjetom da je kuća ili stan kvalitetno izvedena, vlage se možemo riješiti redovitim prozračivanjem i pravilnim grijanjem te spriječiti stvaranje plijesni.
Svaki prostor potrebno je prozračivati i tijekom hladnijeg dijela godine. Time će toplina, vlaga i iskorišteni zrak biti zamijenjeni hladnim, suhim i svježim vanjskim zrakom. Tijekom prozračivanja od nekoliko minuta zidovi se neće ohladiti, a stručnjaci savjetuju da tih nekoliko minuta ventil radijatora bude zatvoren. Valja i znati kako hladnije prostorije treba držati zatvorenim jer bi se vlaga iz toplije prostorije mogla kondenzirati u vlagu u hladnijim prostorijama. Namještaj ili zavjese moraju biti odmaknute od zidova kako bi zrak mogao strujati iza njih. I radijator mora biti odmaknut od zida, tako se sprečava mogućnosti gubitka topline.
Vlage se danas, na sreću, možemo riješiti na više načina. Na tržištu postoji cijela paleta proizvoda koji će pomoći, poput sustava za odvlaživanje i upijanja neugodnih mirisa, odstranjivači plijesni i različita sredstva za čišćenje. No, jedna od najučinkovitijih metoda je građevinsko isušivanje, a prije bilo kakve sanacije dobro se konzultirati sa stručnjacima za vlagu. Ako se na sanaciju odlučite sami, strogo se držite uputa proizvođača. Ubrzana gradnja, adaptacije s kratkim rokovima za izvedbu, prekoračeni vremenski rokovi zbog nepredvidljivih dodatnih radova, sve su to razlozi zbog kojih su izvođači pod pritiskom zbog nedovoljno vremena za isušivanje i pripremu podloga za završne radove.
– Često ljudi imaju velikih problema kad se plijesan pojavljuje po zidovima jer je fasada postavljena ubrzo nakon kiše i vlaga je ostala zarobljena pa izbija prema unutrašnjosti zidova zbog izolacije na vanjskoj strani ili primjerice, kad se novi parket počinje dizati, zbog nedovoljno osušene podne glazure i ne provjeravanja stupnja vlage s profesionalnom opremom – kažu stručnjaci iz zagrebačke tvrtke Proluft , dodajući kako je strojno isušivanje građevina najbrži, najpouzdaniji i u konačnici najjeftiniji način.
Štedi vrijeme od 50-80 posto, kvalitetnije i temeljitije isušuje, osigurava bolji i zdraviji prostor za boravak, a nije zanemariva niti ušteda prvih sezona grijanja jer suhi prostor treba manje energije da bi se zagrijao. Odnos temperature, vlažnosti i rasta plijesni Količina vlage u prostornom metru zraka varira kao funkcija temperature zraka. Topao zrak može apsorbirati više vlage od hladnog. Na sobnoj temperaturi od 20° C i relativnoj vlažnosti zraka od 60 posto prostorni metar zraka u prostoriji sadrži 10 g vode.
Ako se sobna temperatura smanji na 8° C, zrak u sobi može apsorbirati samo polovicu vlage. To znači da 50 posto vlage bježi iz zraka i pojavljuje se kao kondenzirana voda, najčešće na hladnijim vanjskim zidovima. Stoga se rizik od rasta plijesni povećava na ovim točkama.
Točka orošavanja i kritična temperatura za pojavu plijesni
Kad relativna vlažnost zraka dosegne graničnu vrijednost od 100 posto, višak vlage počinje se kondenzirati i stvara kondenziranu vodu. Temperatura na kojoj se pojavljuje kondenzacija naziva se točka orošavanja.
Odnos temperature, vlažnosti i rasta plijesni
Količina vlage u prostornom metru zraka varira kao funkcija temperature zraka. Topao zrak može apsorbirati više vlage od hladnog. Na sobnoj temperaturi od 20° C i relativnoj vlažnosti zraka od 60 posto prostorni metar zraka u prostoriji sadrži 10 g vode. Ako se sobna temperatura smanji na 8° C, zrak u sobi može apsorbirati samo polovinu vlage. To znači da 50 posto vlage bježi iz zraka i pojavljuje se kao kondenzirana voda, najčešće na hladnijim vanjskim zidovima. Stoga se rizik od rasta plijesni povećava na ovim točkama. Točka orošavanja i kritična temperatura za pojavu plijesni. Kad relativna vlažnost zraka dosegne graničnu vrijednost od 100 posto, višak vlage počinje se kondenzirati i stvara kondenziranu vodu. Temperatura na kojoj se pojavljuje kondenzacija naziva se točka orošavanja. S obzirom na to da je relativna vlažnost zraka funkcija temperature zraka, točka orošavanja varira u pojedinim situacijama. Primjerice, točka orošavanja na sobnoj temperaturi od 20 °C, s relativnom vlažnošću zraka od 50 posto, je 9 °C. Plijesan se može početi stvarati već pri vlažnosti od 80 posto. To znači, da u navedenom primjeru, plijesan može nastati na površinama čija je temperature 12,6° C ili niža, na zidovima, a osobito u kutovima i nišama.
>>Grijanje na struju: komotnije od svih, ali ne mora biti i skuplje
