Ranojesensko sunce ulazilo je kroz širom otvorene plave škure, u kaminu je pucketala prva ovogodišnja vatrica, iz kuhinje je dopirao miris svježe ispečenog domaćeg kruha, dok se kortom (dvorištem) razlijegala pjesma “Zletaj, grlica, na tanko i debelo”.
Da takvo idilično okružje doista postoji uvjerili smo se u srcu Istre, u Zgrabljićima, selu u kojem je poduzetnica iz Poreča Daorijana Čitar od zaborava i propadanja otrgnula staru štalu koju joj je ostavila nona Fuma. Štala, zidana od izvornog istarskog kamena, kakav se galijama prevozio u Veneciju, bila je trećina imanja koju su nona Foška i nono Tomo nekada imali, no pravedno su ga, priča nam ponosna vlasnica, podijelili djeci i unucima. Gotovo dva desetljeća staja je, skrpana tek toliko da se ne uruši, čekala da obitelj odluči što će s njom. – Nikada nismo razmišljali o tome da je prodamo, to jednostavno nije dolazilo u obzir. Kao mladi smo se kućili, a onda se ukazala prilika.
Stisnuli smo zube, uložili, digli kredit i napravili plan da ćemo kuću izdavati dok ne otplatimo uloženo. Upravo zato odlučili smo se za gradnju bazena i saune te svih ostalih popratnih sadržaja kako bismo dobili višu kategoriju, priča kreativna i raspjevana gazdarica.
Oko bazena sasvim dovoljne veličine uzgojena je i njegovana trava, a kameni zid osigurava privatnost. Na trijemu pred ulazom u kuću ljetna je kuhinja s vanjskim kaminom za pečenje i povećom garniturom za ručanje i odmaranje, a u kutu nekadašnje ostave za alat diskretno je smještena sauna.
U prizemlju kuće, koja već na prvi pogled poziva vedrim svijetloplavim škurama, nalazi se mala, no funkcionalna kuhinja, dok središnji dio prostora u kojem se zimi najviše boravi zauzima starinsko ognjišće. Kamen je, objašnjava Dorijana, sjajan izolator, ljeti je ugodno svježe, a zimi se toplina zadržava i čak grije sobe na katu, pa iako imamo centralno grijanje ponekad bude dovoljno samo nekoliko sati loženja.
Svaki trenutak kada u kući – u kojoj su na katu dvije spavaonice, od kojih svaka ima kupaonicu – nema gostiju onamo dolazi s prijateljicama. Dorijanu, Denis i Đanu povezuje osim dugogodišnjeg prijateljstva i ljubav prema tradicionalnoj istarskoj glazbi pa im je prazna kuća prigoda da Brajde, kako se nazivaju, vježbaju i čuvaju istarske napjeve skupljene u zbirci Kartulina, a Zgrabljići su, uvjerili smo se, pravo mjesto za to.
