Priče o trapljenju povrća danas već zvuče gotovo nestvarno. Postale su dio narodnih običaja koje povezujemo uz neka prošla vremena kada nisu postojale škrinje za zamrzavanje. Povrće se čuvalo ili sušenjem ili u trapu, odnosno pokriveno slojem tla koji ga je štitio od smrzavanja. Najčešće su se tako čuvali krumpir, repa, peršin, celer, pastrnjak i mrkva.
Bilo je to znanje koje su vrtlari usavršavali stoljećima i iskustvom došli do postupka koji se zadržao sve donedavno kada su se u dvorištima mogla vidjeti malena brdašca od tla i slame. Bilo je važno da povrće bude zdravo, neoštećeno i bez zelenih dijelova koji bi mogli trunuti. Podloga se obično radila od slame, a vanjski pokrov od iskopanog vrtnog tla. U takvim uvjetima povrće je zadržavalo svježinu sve do proljeća.
SUVREMENI MINI TRAP
Danas malo tko ima vremena pripremati u jesen trap u svom dvorištu jer je mnogo lakše povrće jednostavno očistiti i spremiti u zamrzivač. Ipak, ponekad nije loše prisjetiti se starih znanja pa barem u manjoj količini pokušati trapiti poneku povrtnicu. Uostalom trapljenje je i vrlo ekonomičan način čuvanja korjenastog povrća jer ne zahtijeva trošak električne energije. Tako sam i ja razmišljala ove jeseni kada sam odlučila u trap spremiti višak mrkvi koje sam uzgojila. Umjesto slame i vrtnog tla, pronašla sam nekoliko starih drvenih sanduka (cca 60x30x40cm) dovoljno velikih da u njih stane oko 3 kg mrkve. Namjerno nisam odabrala prevelike sanduke kako bi mi kasnije bilo lakše njima rukovati.
JESENSKO PUNJENJE
Za izradu trapa dobro je odabrati topao i suh dan kada na gredicama nema mnogo vlage. Tada je i mrkve lakše očistiti nakon vađenja iz tla. A to je vrlo važno,jer u trap dolazi samo povrće koje na sebi nema ostataka tla, odnosno vlage koja bi kasnije mogla dovesti do kvarenja. Naravno, s čišćenjem ne treba ni pretjerivati. Dovoljno je rukama ukloniti ostatke tla i odrezati zeleni, nadzemni dio, odnosno lišće. Nakon toga slijedi punjenje sanduka. Umjesto slame ja sam korisitla kvarcni pijesak i rasporedila ga na dno posude u sloju od 4 cm. Na taj sloj složila sam prvi red mrkvi i to tako da se međusobno ne dodiruju. I njih sam zatrpala slojem pijeska i tako nastavila nizanje sve do vrha sanduka.
SVJEŽINA USRED ZIME
S posljednjim slojem pijeska postupak trapljenja je završio. Posao je vrtlara taj sanduk smjestiti na tamno i hladno mjesto (podrum) i povremeno provjeriti vlažnost pijeska. Ako pod prstima osjetimo suhoću, moj je savjet da pijesak malo navlažite prskalicom kako povrće ne bi izgubilo svježinu. I to je zapravo sve. Ako nemaju kontakt sa svjetlom, mrkve neće proklijati iako se to može dogoditi i u mraku. No to nikada neće viti ozbiljan problem, već samo znak života i vitalnosti povrća. Jer ono će čak i usred zime biti svježe i spremno za upotrebu. Nemojte se iznenaditi što mrkve iz trapa neće biti tvrde kao one koje su posve svježe, no bit će vrlo pristojne kvalitete. A njihov okus? Vjerujte, bit će kao da ste ih netom ubrali!
