Paprike vole vodu. I dok god kiša pada, one nastavljaju svojim tempom kao da su oduvijek rasle u tropskim uvjetima. Ta konstatacija na neki način i nije daleko od istine. Naime, rod Capiscum, kojem pripada i paprika (Capiscum annuum) podrijetlom je iz Srednje i Južne Amerike. Njezina domovina, dakle, nije pustinja, već suptropski pojas u kojem kiše i vlage uvijek ima dovoljno. Prekomjerna kiša, prema tome, nije problem. Ipak, ono što može usporiti rast paprike jest temperatura. Sve dok je ona viša od 15 stupnjeva Celzijevih, biljka raste, a kada temperatura padne, počinje faza koju nazivamo mirovanjem. Stoga su i svi oni topli kišni dani, kojih je ove sezone bilo mnogo, bili pogodni za rast paprika pa su one velike i bujne.
Križanje
Iako su paprike samooplodne biljke, što znači da na istom cvijetu nose i prašnike i tučak, njihovi su cvjetovi privlačni kukcima pa oni često lete s jednoga na drugi. Upravo zato treba paziti da se u blizini slatkih paprika ne sade feferoni ili čili papričice kako plodovi ne bi bili ljuti. I to je više-manje osnovno što treba znati o njezi paprike. A kada plodovi krenu, naš je zadatak da ih nastavimo redovito zalijevati (ako ne bude kiše) i da ih redovito beremo. Na taj način potičemo biljku da stvara nove cvjetove i ponovno donosi plodove. Taj divan proces trajati će bez prekida sve do prvog mraza. A možda i dulje. Ako ih kojim slučajem uzgajate u posudama, na balkonu ili terasi, slobodno ih prije mraza smjestite unutra, na toplo i svijetlo mjesto i one će nastaviti rasti još mjesecima.
Njega
Uz dovoljno topline i vlage, paprike rastu brzo, gotovo naočigled. Tako je to ljeti. No u početku, u fazi klijanja i nicanja, a i poslije kada ih tek sadimo, kao da je riječ o nekoj drugoj biljci. Sporost je njihovo drugo ime. Tada nam se čini da nikada neće narasti i dosegnuti visinu od oko 70-80 cm. Ipak, to je visina na koju treba računati. I ne samo to. U svom maksimumu paprika nosi i mnoštvo teških plodova pa nije loša ideja osigurati joj i potporanj kako se ne bi prevrnula. To je svakako dobar način, no nije i jedini. Još je jednostavnije u početku sadnje na isto mjesto posaditi dvije presadnice. Kada narastu međusobno će se podupirati pa potporanj neće biti ni potreban. Osim toga i plodnost će biti veća jer kukci prenose pelud s jednog cvijeta na drugi.
Oblici paprika
Babura, paradajz, kapija ili rog. Nekada su naše mame i bake dobro poznavale razlike u tipovima paprika i točno znale koje su najbolje u svježem stanju, a koje za kiseljenje. Babura je najčešći tip, blago izdužena i obla. Zanimljivo je da u njoj nema kapsicina, tvari koja paprikama daje ljut okus, pa je najčešće koristimo u svježim salatama. Kod ostalih tipova ta se tvar može naći u većoj ili manjoj koncentraciji, no uvijek u zrelijoj fazi, dakle tek kada plod pocrveni. Zbog toga ih i koristimo za pripremu ajvara, pinđura ili za kiseljenje. Iako se mogu kiseliti svi tipovi paprika, kod nas se u tu svrhu najčešće koriste one šiljasta oblika, odnosno tipa rog ili kapija.
