Gotovo dvostruko više vitamina i minerala sadržavaju stanice listova organski uzgojenog povrća u odnosu na konvencionalno, koje obično kupujemo na tržnicama i u trgovinama. Za salatu koja nije nutricionistički posebno zanimljiva to je podatak koji bi mogao biti poticajan novim vrtlarima, a posebno roditeljima čija djeca odbijaju drugo zeleno povrće i jedu samo salatu. Ona je važna u prehrani zbog vitamina A i C, no još je važnija zbog biljnih vlakana koja pomažu u probavi. A kad se većina djece i mladih hrani sendvičima i pizzama, pokoji list salate često je jedino povrće u dnevnoj prehrani. Pa kad je tako, neka ta salata bude barem organski uzgojena.
Početak
S prvom sjetvom u posudice razmještene uz prozore započinjemo obično već u ožujku. Sitno sjeme, s kojim ne treba pretjerivati, sijemo plitko, u propustan, kvalitetan supstrat u kojem će proklijati najčešće već za nekoliko dana.
Sljedećih nekoliko tjedana listići djeluju vrlo skromno. Već u travnju, odnosno kada dnevna temperatura naraste barem iznad 8 stupnjeva, mlade presadnice možemo posaditi u vrt. Ipak, treba biti spreman na niske noćne temperature i obvezno ih zaštititi. Jedno je rješenje pokrivanje agrotekstilom, a drugo obilnim slojem malča od slame ili sijena koji će ih, poput kaputića, štititi od noćne hladnoće.
Malčiranje
Malčiranje je veoma učinkovito kada je posrijedi uzgoj vrtne salate, no ne samo zbog niskih temperatura. Još je važnije zaštititi ih od isušivanja koje u proljeće izaziva vjetar.
On je obično krivac ako smo dan nakon sadnje u vrtu pronašli dehidrirane biljke ili ako se mnogo vanjskih listova osušilo. Naprotiv, zaštitimo li presadnice odmah nakon sadnje s barem pet centimetara malča, svi će listovi ostati svježi i zeleni. Malč pomaže i poslije, smanjujući pojavu korova na gredici i čuvajući vlagu. A upravo zahvaljujući konstantnoj vlazi, ali i oblačnim danima, salate u proljeće rastu najbolje.
Organska gnojiva
Zbog visoke potrebe za dušikom, salata treba dosta gnojiva. Ja je obično gnojim glistincem (otprilike pola šake) koji dodajem u rupu za sadnju. Jednako dobra iskustva imam i s tekućim gnojivom od koprive.
Ono se u proljeće priprema potapanjem mladih dijelova koprive u vodi na otprilike 10-ak dana. Beru se mladi listovi, usitnjavaju i pune u kante do vrha. Nakon toga posuda se puni vodom, a na listove postavlja kamen ili cigla kako bi se zadržali pod vodom. Tijekom fermentacije tekućinu je dobro povremeno promiješati. Kada osjetimo njezin neugodan miris, tekućinu procijedimo i koristimo kao gnojivo razrijeđeno s vodom u omjeru 1:10 (otprilike jednom tjedno). Vaše će salaterasti naočigled.
