Za sve oni koji prate modu, dobra je vijest da čak i među cvijećem u lončanicama na balkonu i terasi, ili pak zasađenom u vrtu, vladaju trendovi, barem kad govorimo o in bojama. Ove godine, ako krećete sa sadnjom, svakako birajte nježno ružičastu, poput poludragog kamena rozenkvarc i svjetlo plavu koja imitira boju neba te žarko žutu koja će svakom vanjskom prostru dati dozu vedrine. To su tri boje koje su pravi hit među cvjećarima. Sve tri boje stvaraju jedinstven doživljaj, kako u odjeći, dizjanu interijera ili pak među cvijećem. Izbor može pasti na potočnice, gerbere, hortenzije, zavornjak, hibiskus... Sve to cvijeće može se saditi i u cvjetnjaku u vrtu i u lončanicama.
Begonije ćete bez problema naći na tržnicama ili rasadnicima u svijetlo ružičastoj boji, dok ćete se oko svijetlo plave pomučiti. No, najviše sreće ćete imati ako tražite vodenike ili hortenzije u toj nijansi, jer su vrlo česte. Naravno, postoji mogućnost da hortenzija, ako je presadite iz tegle u vrt poprimi neku drugu boju, usljed različite pH vrijednosti.
Neovisno o tome jeste li vrtlari sa iskustvom ili početnici kada je u pitanju uzgoj bilja: svi će pronaći ponešto za sebe među našim prijedlozima plavih ljepotica koje možete posaditi.
Afrički ljiljan (Agapanthus)
Ove za uzgoj zahvalne trajnice popularne su zbog svojeg atraktivnog lišća i cvijeća koje tijekom ljeta cvate u izobilju. Najbolje uspijeva u toplim južnim predjelima, a zimi ga je preporučljivo prekriti slojem lišća ili pijeska.
Jedić (Aconitum)
Spada u porodicu žabnjaka, Ranunculaceae. Lisnati izbojci su visine od 100 do 150 cm i nakon nekog vremena pretvaraju se u cvjetne stapke. Cvjetovi su cjevasta oblika žućkastobijele pa sve do tamnoplave boje. Rastu u klasovima, a cvatu od sredine ljeta do jeseni. Jedić je vrlo otporan na hladnoću, dok vrućinu ne podnosi. Jedić voli umjereno sunčan položaj te humusno, propusno i vlažno tlo. Vrlo dekorativno djeluje u kamenjaru i gredicama i jedna je od najljepših plavih trajnica. Oprez: jedini nedostatak mu je da je vrlo otrovan. Izbjegavajte ga u vrtovima s djecom ili kućnim ljubimcima.
Mirisna kunica (Ageratum)
Cvate uglavnom u plavkastim nijansama s jastučastim i dosta zbijenim cvjetovima. Cvjeta cijelo ljeto, a ako redovito uklanjamo ocvale cvjetove, produžit će svoju cvatnju skroz do prvog mraza. Kao i mnoge druge ljetnice, sade se na otvorenom tek kada prestane opasnost od mraza. Visina joj je između 15 i 35 cm, ovisno o sorti. Niže sorte ageratuma prikladne su za popunjavanje praznog prostora između nekih trajnica. Kako bi plavkaste nijanse došle do svog punog izražaja, poželjno ih je saditi pored kontrastnih biljaka kao npr. pored bijelih ili žutih. Isto tako, prikladne su za prostor između rubnika staza. Mirisna kunica lijepo će napredovati ako joj osigurate ocijeđeno tlo, jer ne trpi zadržavanje vode, ali se istodobno mora stalno održavati vlažnost te ju se zaštititi od vjetrovitog mjesta.
Različak (Centaurea)
Divlji različak susrećemo na većini livada europskih zemalja i Sjeverne Amerike. Kultivirane vrste prepoznajemo po cvjetovima raznih boja: od ružičaste, bijele preko plave do ljubičaste. Cvatu od srpnja pa sve do prvih jesenskih mrazova. Promjer cvjeta je oko 5 cm, listovi su sivozeleni, duboko urezani, u obliku čipke. Glede uzgoja, različak nije zahtjevan. Odgovara mu bilo koja vrsta vrtnog tla, voli sunčan do polusunčan položaj. Traži redovito zalijevanje i prihranu.
Zvončić (Campanula)
Zvončići dolaze iz istočne Europe, iz Karpata i Turske. Porodica zvončića, Campanulaceae, kojoj i pripadaju, dobila je ime po njima. Cvjetovi pripadnika ove porodice su u obliku zvončića i uglavnom su plavkastih nijansi. Uzgojiti ih nije teško i za njih bi se trebalo naći mjesto u svakom vrtu. Niske sorte zvončića sade se kao pokrivači tla ili u kamenjaru, dok se oni višeg rasta sade na gredicu ili se koriste za rez. Cvatu cijelo ljeto, od lipnja pa sve do kraja kolovoza. Da bi im se produžila cvatnja, treba redovito uklanjati ocvale cvjetove. Lišće nekih vrsta zvončića omiljena je hrana puževima, pa ih treba dobro zaštititi.
Žuta boja simbolizira svjetlost, vedrinu, veselje, radost, život.. Sve su ovo pojmovi koje želimo prizvati u naš vrt ili okućnicu, kako bi mogli uživati u pogledu na cvijeće koje nas okružuje. Cvijećem ove boje možete transformirati svoj vrt u zonu svježine i vedrine. Cvjetnice žute boje kombinirajte pametno s drugim bojama kako biste dobili najviše iz njih. Posebno impresivno izgledaju postavljene uz ljubičasto, grimizno, bijelo i plavo cvijeće.
Rušeljka (Alyssum)
U proljeće i rano ljeto patuljasti jastučići prepuni su sitnih cvjetnih glavica bijele, krem žute i ružičaste boje koje mirišu poput meda. Ovaj rod obuhvaća 170 vrsta jednogodišnjih, trajnica i grmića, a mnoge od njih su prekrasne biljke kamenjara. Uglavnom su niska i raširena rasta s malim eliptičnim lišćem. Većina ih je niža od 20 cm, ali ima i nekoliko grmastih vrsta koje su visoke i do 60 cm. Treba ih saditi na potpuno sunčane položaje u dobro drenirana tla, zrnate teksture. Idealne su za sadnju u obrub oko gredica.
Zlatoglavica (Asphodeline)
Zlatoglavica spada u porodicu ljiljana, Liliaceae. Vrlo je zanimljiva za sadnju u vrtovima kao soliterna biljka u polusjeni između crnogoričnog drveća, a omiljena je i kao cvijeće za rez. Raste u obliku travnatih busena širine od 30 do 45 cm. Listovi su joj zelene boje, linearni. Cvate žutim zvjezdastim cvjetovima koji su skupljeni u grozd. Cvijet je intenzivna mirisa, a cvatnja traje od početka do sredine ljeta. Za uspješan rast zahtijeva sunčano do polusjenovito mjesto, a zemlja mora biti propusna i vlažna.
Šeboj
Pripada porodici krstašica, Cruciferae. Kao jednogodišnja biljka uzgaja se da bi se osigurala cvatnja sve do kasne jeseni, no najčešće se uzgaja kao dvogodišnja biljka i tada cvate od travnja do srpnja. Šeboj krase prekrasni, mirisni, žuti cvjetovi. Najzastupljenija su dva uzgojna oblika - prvi u obliku grma, jako razgranati ili drugi, velikocvjetni koji cvate na samo jednoj stapki. Velikocvjetni šeboj za rast zahtijeva najbolje vrtno tlo, dok grmoliki nije zahtjevan glede uzgoja. Prikladan je za gredice u kombinaciji s trajnicama i sezonskim cvijećem, za kamenjare, za sadnju u tegle ili za rez.
Mimoze
Prelijepi žuti cvjetići mimoze skupljeni u glavičaste grozdove u obliku kuglica sigurni su znak proljeća. Riječ je o izrazito nježnom cvijeću, zahvaljujući kojem se udomaćio izraz "biti kao mimoza". Naime, kada primijeti i malu smetnju, zatvara svoje listiće i tek nakon 15-20 minuta ponovno će ih otvoriti. U prirodi mimoza je brzorastuća biljka, ali ako se uzgaja u lončanicama, raste relativno sporo. Voli pjeskovita i silikatna tla i sunce. Mimozu treba uvijek saditi na mjestu gdje je zaštićena od vjetra.
Suncokret
Simbol sreće i vitalnosti, suncokret je omiljen izbor mladenki za vjenčani buket u ljetnim mjesecima. Vedre, živopisne i jarke boje, a upečatljivog oblika, poziva na divljenje i mami osmijehe. Nije ni čudo zašto ga tolike žene žele pored sebe na njihov posebni dan. Kao i ostale vrste pripadnice porodice glavočika (Asteraceae), suncokret nosi cvatove sastavljene od brojnih malih, zbijenih cvjetova. Istaknuti, zrakasti cvjetići vanjskog kruga dolaze u raznim bojama: žutoj, zlatnožutoj, narančastoj ili kestenastoj, dok je sredina cvata crvenkasta, purpurna ili smeđa. Cvate od početka srpnja pa sve do listopada.
Za svakodnevnu inspiraciju pratite nas i na Instagramu!
