Vrste ovog roda potječu iz Europe, Azije i Sjeverne Amerike. Na našim prostorima samonikli je običan jaglac ili Primula vulgaris, čiji se žuti cvjetovi vrlo često mogu vidjeti kako izviruju ispod snježnog pokrivača u rano proljeće.
Raste na području listopadnih šuma, na livadama, rubovima šuma i putova na svježim, hranjivima tlima. Njegovi su cvjetovi pojedinačni i izbijaju iz sredine lisne rozete. Listovi su ovalni, duguljasti i naborani, rubova svinutih prema dolje. Postoji više od 500 vrsta ovog roda te se mogu naći one koje se mogu saditi u vrtu, na kamenjaru, uz rub vodenog vrta, a mnoge se uzgajaju kao sobne biljke. Gotovo sve vrste više vole vlažnija i hladnija ljeta.
Rezultati selektivna uzgoja jaglaca doveli su do velikog broja uzgojenih oblika najrazličitijih boja i veličina cvjetova koji mogu biti jednostavni ili puni. U trgovinama se prodaju pod latinskim imenom Primula acaulis. Kako bi biljka što dulje cvjetala, potrebno ju je smjestiti na hladnije, svijetlo mjesto, zaštićeno od izravna sunčeva svjetla. Treba ju redovito zalijevati i prihranjivati svaka dva tjedna. Nakon cvatnje biljka se može posaditi u vrtu.
Primjena: na gredicama u vrtu, za balkone, terase, prozorske daske, u kombinaciji s lukovičastim biljkama i trajnicama, neke vrste uzgajaju se kao sobne biljke.
Napomena: kontakt s listovima primula, osobito sobne vrste Primula obconica, može kod osjetljivih ljudi uzrokovati alergiju, u nekim slučajevima mogu uzrokovati i dišne probleme
