Sjećam se kada sam kao malena odlazila s mamom na tržnicu i kada se prvi put na klupama Dolca nudio koromač. Stigao je iz Italije i prodavao pod nazivom finokio, što je talijanska riječ za koromač. Strani je naziv, uz visoku cijenu, dodatno sugerirao kako se radi o nečemu posebnom, tako da su ga tada kupovali samo znalci koji su ga imali prilike kušati negdje u inozemstvu i koji su cijenili njegovu aromu i okus.
Otad je prošlo tridesetak godina, no nije se promijenilo mnogo. Koromač i dalje kupuju znalci i sladokusci iako cijenom danas nije ni približno tako nedostupan kao nekada. I ne samo to. Njegov je uzgoj, barem sa stajališta vrtlarstva, jednako jednostavan kao da uzgajamo običnu salatu.
Uzgoj
Paketiće sa sjemenom koromača nije jednostavno naći, no bolji vrtni centri nude ga već godinama i u našoj sredini. No kako je danas ionako vrlo jednostavno naručiti sjeme putem interneta, mislim da više-manje svatko može nabaviti svoj paketić i okušati se u uzgoju. Tako sam uostalom započela i ja. Početkom proljeća posijala sam njegove sjemenke u zasebne male posudice i njegovala ih poput svih drugih presadnica. Isprva su rasle polako i izgledale poput malih čuperaka asparagusa. No kada su čuperci narasli do visine od oko 10 cm, a vrijeme postalo pogodno za sadnju, presadila sam ih na vrtne gredice, na razmak od 15-ak cm. Sredinom srpnja neke od njih već su bile spremne za berbu, dok su druge polako punile svoje zadebljale stabljike.
Trenutak berbe
Trenutak berbe ključan je kod koromača, jer je sklon izdužiti se i započeti cvatnju, osobito ljeti. Sličnost sa salatama tu ne prestaje. Naime, ova biljka traži sve ono što obično moramo osigurati zelenom povrću. Ne previše sunca, relativno dosta vlage i tlo bogato organskom tvari. Dapače, rekla bih da je koromač čak i otporniji od salata jer je iznimno dobro podnio silnu količinu kiše koja je ove sezone pala. I ne samo to, ova je aromatična biljka otporna i na niske temperature pa je odlična jesenska kultura. Stoga, imate li priliku ovih dana nabaviti njegovo sjeme, pokušajte sa sjetvom i uživajte u njegovu okusu tijekom jeseni.
Što se jede
Kod komorača, koji neki nazivaju i koromač, jedu se samo donji dijelovi stabljike koji su zadebljali i bijele boje. Za razliku od tog dijela biljke, nježni čupavi listovi nisu previše aromatični (iako su jestivi). Za razliku od vrtnog komorača, onaj divlji koji raste u prirodi ima nevjerojatno aromatične listove koji podsjećaju na Bronhi bombone i obično se koriste kao začin u kiselim krastavcima. Iako su obje biljke u bliskom srodstvu, ne treba ih miješati ni koristiti u istu svrhu. Uostalom, nije li bogatstvo vrtnih biljaka upravo u tome da imamo izbor, od divljih, poludivljih, starih, novih pa sve do biljaka poput hrskavog komorača koji je nastao kao produkt brižljive i promišljene selekcije. Srećom za nas, može se uzgojiti u svakom vrtu!
>>Vrijeme je za sadnju i sjetvu jesenskog povrća
