U nizu rješenja kojima ljubitelji prirode pokušavaju “ozeleniti” svoj život i okruženje u velikim gradovima, iz Rijeke stiže jedno od najambicioznijih i najatraktivnijih koje smo dosad vidjeli. Krajobrazna arhitektica Ivana Gršković (32), tražeći nove i originalne načine da uzgoji ukrasno bilje, u svojem je dvorištu kreirala zeleni zid. Radi se o svojevrsnom vertikalnom vrtu koji se sastoji od okvira na koji su montirani paneli koji čine podlogu za nekoliko slojeva tkanine, između koje su u “džepiće” posađene biljke. Unutar zida uklopljen je sustav navodnjavanja, koji opskrbljuje bilje različitim elementima potrebnim za nesmetan razvoj.
Hidroponski uzgoj
- Radi o zelenom zidu gdje bilje raste u potpunosti bez supstrata te zid pruža samo potporanj, a sva hranjiva i vodu bilje dobiva putem sustava navodnjavanja, odnosno, princip je temeljen na hidroponskom uzgoju - objašnjava autorica ovog impresivnog zelenog projekta i dodaje kako je prednost ovakvog sustava, u odnosu na onaj koji sadrži supstrat, u njegovoj maloj masi pa se njime mogu “obući” čitave fasade bez opasosti za njihovo oštećenje.Na zidu može rasti gotovo svo bilje, pod uvjetom, naravno, da je prilagođeno klimi i ostalim specifičnim uvjetima lokacije. Na ovom riječkom rastu različite vrste ukrasnih trava, Heuchere, Campanule..., no trenutno je sve u testnoj fazi.
- Iskušavamo različito bilje, hranjiva i upoznajemo se detaljno s mogućnostima i zahtjevima sustava. U tijeku je izrada sustava monitoringa, koji će vršiti različita mjerenja na zidu te nam ista slati na računalo, s kojeg ćemo imati točan uvid što se na zidu događa. Zeleni zid, osim što ima iznimnu estetsku vrijednost i zaista izgleda impresivno, nosi i čitav niz drugih benefita po sve koji su u njegovoj blizini.
Njegovim postavljanjem, odnosno uzgojem, stvara se dodatni izolacijski sloj na zgradi, koji regulira temperaturu unutar iste, zadržavajući toplinu unutar zgrade zimi i smanjujući zagrijavanje u ljetnim mjesecima te ujedno smanjuje buku unutar građevine.
Brojni benefiti
- Uz to, popravlja kvalitetu zraka zadržavajući polutante i čestice prašine te koristeći ugljični dioksid i otpuštajući kisik. “Zarobljavajući” vodu koja dolazi s krovova zeleni zidovi smanjuju količinu kišnih oborina koje završavaju u odvodima, zagušujući ih. Povrh svega, zeleni zidovi su izvrsna staništa za razne životinjske vrste, posebice u gradovima, gdje su zelene površine svedene na minimum.
Može li baš svatko uzgojiti nešto ovakvo?
- Osim dosta ljubavi i angažmana, i nešto konkretnih vrtlarskih znanja, nisu potrebni nikakvi preduvjeti. Nakon inicijalne faze prihvata biljaka, kada treba voditi računa o pravilnom omjeru različitih hranjiva te zid traži nešto više pažnje, u kasnijim fazama briga o zidu nalik je brizi o biljkama uzgajanim uobičajenim metodama. Neophodno je osigurati adekvatnu količinu vode, povremeno izvršiti orezivanje biljaka i, prema potrebi, zaštitu od štetnika.
>>Što je sve potrebno za dobro isplaniran urbani vrt
