Lukovice koje se sade u jesen stvorit će vrt perpun šarenih cvijetova. One se trebaju saditi na mjesta u vrtu gdje ima dosta svjetlosti, prostora i gdje je tlo dosta hranjivo, iako to možete popraviti dodacima za hranjivost zemlje. Neke vrste koje općenito nazivamo lukovičastima zapravo imaju gomolj. Prema vrsti podzemnog dijela biljke mogu biti lukovica, gomolj ili podanak. Lukovice imaju tulipani, narcisi, zumbuli i visibabe. Gomolj imaju šafran, gladiole, ciklame i begonije. Podanak imaju perunike, đurđice i šumarice.
Pri sadnji pazite da ne koristite zemlju koja je previše mokra. Ako želite, kako bi zaštitili lukovice, možete ih prekriti suhim lišćem ili zaštitinim materijalom agrilom.
Tulipani se sade na dubinu koja je oko dva puta veća od same lukovice. Oni se sade u gredice, a korijen lukovice se namješta prema dolje. U ožujku sloj zaštitnog materijala možete maknuti jer će tada već narasti izdanci. Tulipani se mogu saditi i u posudama koje se tada moraju držati na suhom i tamnom mjestu barem 30 dana.
Maćuhica je biljka dobivena križanjem divljih vrsta pa je radi toga idealan zimski cvijet jer može preživjeti različite i teške uvjete. Ovaj cvijet sadi se u jesen. Postoje brojne vrste, a narasti će do 20 centimetara. Traje oko dvije godine i može se saditi s drugim cvijetovima i grmovima. Dobro će se održati na svakoj temperaturi i vrsti tla, ali osjetljive su na previsoke vrućine. Sadnja maćuhica može biti u otvorenu zemlju ili posude.
Ruže vole plodno i hranjivo tlo koje je prozračno. Ne podnose kiselost tla, a najbolje uspjevaju na tlu koje se već godinama hrani humusom. Iako se one mogu saditi i u proljeće, uspješnije su ako se sade u jesen. One se sade u zemlju koja je suha i prije mraza. Pri sadnji trebate paziti da se ne dodiruju te bi razmak trebao biti oko 30 centimetara, a za neke čak 60 centimetara. Grmolike ruže sade se na razmaku od jednog metra. Prije sadnje držite ih u vodi barem šest sati, skratite malo korijen i odstranite oštećene dijelove.
Idealno bilje koje se sadi u jesen su trajnice. Postoji preko nekoliko tisuća sorti i one se lako uzgajaju na svim staništima. Mnoge imaju i mirisne cvjetove, dok se neke koriste kao lijek. Trajnice uglavnom rastu u grupama, dok se neke mogu saditi pojedinačno. One rastu na jednom mjestu više godina te imaju uglavnom razgranat i dubok korijen. Radi toga je potrebno da se tlo na kojem će se posaditi dobro obradi. Nakon sadnje zalijte zemlju. Primjer za trajnice su ukrasni čičak, ahileja, verbeni, plamenac, srdašca, pakujac, aubrieta, različak...