Odaberete li Moslavačku priču za mjesto na kojem ćete napuniti baterije ovog ljeta, znajte ovo – spavat ćete u kući napravljenoj od hrasta lužnjaka, točnije u družinskoj sobi ili ižici, kako se nazivaju sobe, snivat ćete na tradicionalnim ali restauriranim komadima namještaja poput kreveta na kojem je nekad spavao inovator Slavoljub Penkala. Zbog položaja imanja i kuća uvečer ćete trebati vesticu, a preko dana ćete uživati u izmjenjivanju mirisa tradicionalne kuhinje i slada škrleta – autohtone vinske sorte ovoga kraja.
Zamislite da tražite mjesto gdje ćete bezbrižno i lako, u blizini mjesta gdje živite, na osami moći zafeštati sa svojim najdražima a da vas nitko ne vidi i ne čuje! Zamislite da običnu šikaru pretvorite prvo u ranč, pa potom u imanje čija vrata ne otvarate samo najbližima već svakome tko želi uživati u prirodi, jesti domaće i napuniti baterije preko vikenda! Zamislite da nedaleko od sela u kojem živite od obične "ledine" napravite pravo ekoimanje koje posjećuju ljudi iz cijeloga svijeta!
Upravo je to zamislila, a poslije i realizirala Snježana Ožetski, rođena u selu Obedišću, danas vlasnica jedinstvenog ekoimanja Moslavačka priča nastalog na zemlji koja je u startu imala potpuno drukčiju namjenu – kupljena je za feštanje daleko od naselja i većih gradova. Da će ostaviti dosadašnji posao i potpuno se posvetiti stvaranju imanja od ''obične livade',' mogla je i naslutiti kad je njezin otac, danas vitalni 85-godišnji Stjepan Martinac počeo skupljati starine po moslavačkim selima stvarajući i vlastitu zbirku namještaja. Danas kad priča svoju životnu priču, u šali kaže kako je imala intuiciju da će tatina ideja pasti na plodno tlo te da se kao i svako dijete u početku opirala. No, tata je imao genijalne ideje, pa se prepustila te počela i sama stvarati povijest svoje obitelji.
– Naša je priča počela prije 18 godina kada je moj tata počeo skupljati stari namještaj i seliti kuće iz okolice, a gdje drugdje nego na ovo mjesto gdje danas stojimo. Bilo je to seljenje i preslagivanje na starinski način, ''dasku po dasku''. Svaka od tih kuća svjedok je prošlih vremena, a danas žive novim sjajem, opremljene namještajem starijim od 100 godina koji svaki posebno priča svoju priču o životu u Moslavini – kaže Snježana i vraća nas u vrijeme kad su počeli prvi radovi na imanju. Kako se od samog početka nastojala održati tradicija, stare drvene kuće prenesene su na ovo imanje u autohtonom obliku. Napravljene su od hrastovine, točnije hrasta lužnjaka kojemu su stabla visoka i debela, a Moslavci su ga koristili za gradnju stambenih i gospodarskih objekata. Drvene su kuće nastale slaganjem dasaka (prema točno određenom redoslijedu) koje su se po potrebi mogle i rastaviti te preseliti na neko drugo imanje. Upravo su to napravili Snježana i njezina obitelj.
– Trebalo je pronaći sve te predmete, ali i majstore koji će biti toliko vješti da prenesu sve kućice u prvobitnom obliku. Na početku je na ovom mjestu iskopan samo ribnjak i sagrađena kućica u kojoj je danas recepcija i ured. Ta je kućica bila krov nad glavom kad bi se dulje feštalo, ali i kad bi kiša i loše vrijeme otjerali ekipu na suhu mjesto. No, polako je naša vizija rasla i počeli smo seliti kuće, jednu po jednu, dok nismo došli do današnjeg izgleda imanja – prisjeća se i pokazuje na zidovima fotografije na kojima se vidi kako je nekad izgledalo imanje. Tada mali dječak, njezin sin Ivan svjedočio je razvojnom putu ove priče, pa je poslije završetka školovanja došao na imanje kako bi mami bio desna ruka. Tako su se Ožetski i podijelili – energična Snježana i sin Ivan rade na imanju, a druga polovica obitelji, Snježanin suprug i drugi sin, rade u IT industriji.
Agacija, Vrba, Kruška i Jelengaj
Ekoimanje Moslavačka priča nalazi se 60 km od Zagreba, na pola puta između Ivanić-Grada i Kutine, te je odličan primjer suživota čovjeka i prirode. Na ograđenoj površini nalaze se čak četiri tradicionalne obnovljene kuće čija imena govore o flori i fauni kraja (Agacija, Vrba, Kruška i Jelengaj), a u kojima je stoljetni namještaj koji je restauriran vještim rukama domaćih majstora restauratora. Uz prekrasne elemente života u Moslavini, tu je i muzejska zbirka u kojoj je mnoštvo starih predmeta koje su Snježanini roditelji skupljali godinama. Osim zbirke, na imanju se može vidjeti i tradicionalan način gradnje kuće u Moslavini. One mogu biti prizemnice i katnice, ovisno o veličini i imovinskom statusu obitelji. Kad je o prizemnim kućama riječ, najčešće imaju dvije prostorije s izvanjskim ulazom koji nazivaju ganjk. Središnji prostor je kuhinja, a raspored prostorija unutar kuće nije slučajan – prema ulici je iža, velika soba, a na suprotnom mjestu mala soba – ižica.
Prizemne tradicionalne moslavačke kuće imaju zidane temelje u kojima se nalaze podrumi, a kad je riječ o dvokatnici, na gornji se kat dolazi shodićem – natkrivenim stepenicama s rukohvatom. Za razliku od prizemnica, koje su manje, dvokatnice imaju više prostorija. Tu je družinska soba (nalazi se do ulice), potom manja soba ižica te još manja soba komora u kojoj se u prošlosti čuvala posteljina i odjeća. Najveća je prostorija kuhinja, koja gleda na hodnik na čijem je kraju bio zahod, odnosno šekret. On je u tradicionalnoj moslavačkoj kući bio izbačen iz zapremine kuće, osmišljen tako da fekalije padaju kroz šuplje deblo u zahodsku jamu pokraj kuće. Što se tiče krova, do 19. stoljeća svi su objekti u Moslavini bili pokriveni drvenim hrastovim daščicama/šindrom, koju je u svrhu dobivanja građanskog izgleda na kućama zamijenio biber crijep. Tradicionalni je izgled svih kuća na ovom imanju zadržan, no i moderniziran – šekret je tako unutar kuće, prekriven pločicama i pomno biranim sanitarijama, sobe su ovisno o kvadraturi jednokrevetne ili višekrevetne, a klasična kuhinja pretvorena je u ugodan salon u kojem gosti sređuju misli i planiraju izlete u okolici.
A kakav je namještaj u kućama? Svi elementi vrijedne zbirke namještaja dani su na raspolaganje gostima, a oni cijene vrijednosti i tradiciju te borave s posebnom pažnjom u svakom objektu. Posebno je zanimljiva zbirka koja se nalazi u kući Kruška. Ta je dvokatnica namještena namještajem obitelji Penkala s kraja 19. stoljeća. Iako staro i vrijedno, sve je danas u funkciji, pa boravite li u ovoj kući, možete spavati u krevetu ili sjediti na stolici koju je koristio i slavni inovator. Sve to blago, koje oduševi baš svakoga tko zakorači na ovo imanje, skupili su Snježanini roditelji – tata Stjepan i mama Katica, zaljubljenici u rodnu Moslavinu. U svim kućama namještaj je, naravno, restauriran, tako da je bez obzira na vrijeme nastanka, sve u kućama jako ugodno za spavanje i boravak. Prilikom bukinga ljubazni će vas domaćini sve ispitati (navike kad je spavanje u pitanju, moguće alergije) tako da ćete, želite li to, spavati na jastucima i poplunima od guščjeg perja ili pak na suvremenim jastucima i poplunima koji imaju antialergijsko punjenje i oblik tradicionalnih starinskih elemenata u spavaonici.
– Svi su govorili da ne diraju i ne nose tu starudiju s tavana ili podruma starih kuća, ali oni su upravo u toj starudiji prepoznali ljepotu i povijest koja priča priče i danas – kaže Snježana dodajući kako su joj roditelji, vidjevši stari komad namještaja, točno znali u kojoj će kući on ponovno početi živjeti. Danas na ovom ekoimanju može prespavati do 40 ljudi, što je nevjerojatno iskustvo, a središnji dio imanja, gdje su i tradicionalne moslavačke kuće, okružuje šuma i farma jelena lopatara, na kojoj je više od 250 grla. A gdje je onaj ribnjak s početka priče, pitamo Snježanu pa nas vodi u šetnju imanjem do jezera nad kojim dominira most.
– Kad smo imanje pretvorili u Moslavačku priču, želeći tako ljudima omogućiti da se u našoj zelenoj oazi odmore i resetiraju od napornog radnog tempa, prostor između kuća upotpunili smo detaljima koji boravak čine još ugodnijim. U sredini imanja je ribnjak (veći od onog s početka priče) u kojem plivaju šarani (pokušajte baciti komadić kruha i vidjeti jata ovih riba), a kako smo postali omiljena destinacija za vikend-bijeg ljeti, napravili smo i bazen te brojnim gostima ponudili teniski teren i nogometno igralište kao i viseću kuglanu i veliko dječje igralište. Točka na i je mala kapelica na imanju, točnije u šumici jasena, koja pruža poseban doživljaj.
Tko su najčešći posjetitelji ovog imanja, pitamo Snježanu.
U bazenu voda s izvora
– Naše imanje najčešće posjećuju obitelji s djecom te poslovni ljudi koji žele u opuštenom okruženju ojačati svoj tim. Vjerujemo da je njihovo najveće zadovoljstvo priča koja opušta, toplina doma koju pružaju kuće te mogućnost uživanja u domaćoj kuhinji – kaže nam i pokazuje trgance, domaći kruh, štrudle, gulaš koji miriše iz kuhinje. Baš kao sve ostalo, i u kuhinji je sve domaće. U ponudi imaju sve ono što su nekad pripremale naše bake – od domaćih dizanih knedli na pari, domaćih rezanaca u domaćoj kokošjoj juhi, do domaćih trganaca s lukom i špekom, domaćih vanjkuša sa sirom i još puno, puno toga, što se uvijek zalije čašom škrleta, vina ovoga kraja.
Budući da Snježana svakom svojom stanicom diše u ritmu ovog imanja, pružajući svakom gostu gostoprimstvo kao da je član njezine obitelji, moto Moslavačka priča – vaša najljepša priča najbolje opisuje doživljaj koji ima baš svatko tko boravi na ovom mjestu – od impresije tradicijom, povijesti koju ćete čuti kad uđete u bilo koju kuću i spustite svoju putnu torbu pa sve do netaknute prirode koja vas okružuje i potiče da izujete cipele, prošećete livadom i osvježenje potražite u, već spomenutom, ali i kao sve na ovom imanju, posebnom malom bazenu kroz koji prolazi voda s izvora nedaleko od ovog imanja.
Odmor za odabranu publiku kojoj je važno da tradicija uključuje križ na zidu ..