Za stol često kažemo da je srce svakog doma, mjesto za kojim započinjemo dan uz prvu šalicu kave, okupljamo se oko nedjeljnog ručka, slavimo važne trenutke, radimo, stvaramo, a ponekad vodimo i rasprave koje potraju puno duže nego što smo planirali. U vremenu u kojem sve više govorimo o usporavanju, ritualima i kvalitetnom vremenu provedenom s ljudima koje volimo, stol ponovno dobiva posebno mjesto. Možda je upravo zato jedan od najvažnijih k o m a d a namještaja u domu, a vrijednost se ne mjeri se samo materijalima od kojih je napravljen ili dizajnerskim potpisom koji nosi, nego i svim onim trenucima koje će tijekom godina okupiti oko sebe.
Univerzalni jezik
Lijepo postavljen stol može promijeniti način na koji doživljavamo i najjednostavniji obrok. Tanjuri, čaše, pribor, salvete, svijeće ili vaza s cvijećem stvaraju atmosferu, ali ne moraju biti raskošni. Ponekad je dovoljno nekoliko pažljivo odabranih detalja da običan ručak postane poseban. Isto vrijedi i za samu hranu.
Način na koji je serviramo, boje na tanjuru i izbor namirnica dio su iskustva. Gastronomija nije samo pitanje okusa. Tu su i mirisi, teksture, izgled hrane, način posluživanja, ali i društvo u kojem u njoj uživamo. Zato se umjetnost hrane prirodno nastavlja na umjetnost stola. Jedno bez drugoga može funkcionirati, ali zajedno stvaraju potpuno drugačiji doživljaj. Umjetnost stola Neki su stolovi toliko prepoznatljivi da su odavno postali dio povijesti dizajna. Jedan od njih je Saarinen Dining Table, koji je dizajnirao finski dizajner Eero Saarinen. Nastao sredinom 20. stoljeća, ovaj stol prepoznatljiv je po elegantnoj centralnoj bazi koja zamjenjuje klasične četiri noge. Upravo ta jednostavna forma učinila ga je jednim od najpoznatijih komada modernističkog dizajna. Saarinenov stol dobar je primjer kako jednostavan dizajn može postati bezvremenski. Njegov izgled funkcionira u različitim interijerima, od klasičnih do suvremenih, a zahvaljujući čistim linijama ni danas ne djeluje zastarjelo. Tijekom desetljeća pojavljivao se i u filmovima, serijama i različitim medijima, zbog čega je postao prepoznatljiv i izvan svijeta dizajna. Sasvim drugačiji karakter ima Infinity, stol koji je za Poradu dizajnirao Stefano Bigi.
Njegova baza od masivnog drva izgleda poput skulpture, dok metalni prsten dodatno naglašava njegovu konstrukciju. Dostupan je u različitim oblicima i dimenzijama, od okruglih do ovalnih i pravokutnih verzija, pa se može prilagoditi različitim prostorima, a Infinity pokazuje koliko jedan stol može biti upečatljiv čak i kada je ostatak interijera jednostavan. Još jedan zanimljiv primjer jei Epic Dining Table dizajnerskog dvojca GamFratesi za GUBI. Stol je inspiriran arhitekturom i tradicionalnom uporabom kamena, a posebno se ističe izvedba od travertina. Materijal je sam po sebi dovoljno atraktivan da stol postane glavna točka prostorije – vidljive vene i prirodna tekstura čine svaki primjerak drugačijim.
Fine dining
Hranu danas ne doživljavamo samo okusom. Prije nego što uzmemo prvi zalogaj, primijetit ćemo boju, oblik, teksturu, način na koji je jelo posluženo i sve ono što se događa na tanjuru. Upravo zato gastronomija posljednjih godina sve više izlazi izvan okvira samog kuhanja. Hrana postaje vizualno iskustvo, način izražavanja i mali komad umjetnosti. Nekada je bilo najvažnije da je jelo ukusno, a izgled je bio svojevrsni bonus. Danas se ta dva kriterija gotovo više ne mogu odvojiti. U restoranima se puno pažnje posvećuje načinu serviranja, izboru tanjura, bojama i rasporedu svakog pojedinog sastojka. Fotografija hrane postala je sastavni dio gastronomskog iskustva, a društvene mreže dodatno su promijenile naša očekivanja od restorana i hrane koju ondje naručujemo. Tanjur je pritom postao poput malog platna.
Fokus na detaljima
Veliku ulogu u toj promjeni imaju i društvene mreže. Instagram i TikTok pretvorili su restoranske stolove u svojevrsne pozornice, a fotografija jela često je prvi susret potencijalnog gosta s nekim restoranom. Zbog toga se danas promišlja i o detaljima koji nekoć možda nisu bili dio kulinarske priče – od posuđa i pribora do rasvjete i načina na koji će jelo izgledati na fotografiji. Ipak, postoji jasna granica između lijepog tanjura i jela koje je lijepo samo na fotografiji. Estetika može privući pažnju, ali okus je ono zbog čega se vraćamo. Zanimljivo je da ideja hrane kao umjetnosti zapravo nije nova. U mnogim kulturama način posluživanja hrane stoljećima ima posebno značenje. Japanski kaiseki počiva na sezonalnosti, preciznosti i pažljivom odnosu prema prirodi. Francuska gastronomija odavno njeguje eleganciju prezentacije, dok su brojne azijske, bliskoistočne i mediteranske kuhinje razvile vlastite načine slaganja i posluživanja hrane. Pažljivo pripremljeno jelo, lijepo postavljen stol i ljudi okupljeni oko njega zajedno stvaraju iskustvo koje ne možemo svesti samo na dizajn ili gastronomiju. Jer dobar stol ne traži da mu se divimo. On nas poziva da za njega sjednemo.
Otvori KEKS Pay
