Manje od stotinu kilometara od Zagreba nalazi se Pomona, jedinstveno eko imanje u kojem možete kušati jedinstvene specijalitete od voća i povrća koji raste na ovom imanju, prošetati stazom među krošnjama, saznati puno o biljkama i životinjama koje žive na imanju, te na kraju prespavati i probuditi se uz cvrkut ptica i s mirisom domaćeg kruha!
Kad je u mladosti Janko Zupanec svirao bubnjeve u slovenskoj grupi Rovis, poljoprivreda i bavljenje turizmom nisu mu bili u prvom planu. Živio je dvadeset godina u Rogaškoj Slatini, diplomirao na ekonomskom fakultetu i radio 17 godina u struci. Ali, sanjajući o drugačijem životu, bio je nezadovoljan. Nakon prerane smrti oca i majčine nezgode koja joj je potpuno promijenila život, odlučio je od obiteljskog gospodarstva, na kojem su tada uzgajali različite kulture, napraviti jedinstvenu, posebnu priču. I tako je 2014. zasadio je svoj prvi voćnjak krušaka na imanju nedaleko Rogaške Slatine. Navijao je za svoj uspjeh, ali pokazalo se da sadnice, koje su mu savjetovali stručnjaci, nisu bile dobre i u ono je doba voćnjak loše rodio. Janko, tvrdoglav kakav jest, 16 je godina čupao i sadio, kupio zemlju, ali i zasadio nove sadnice pa se upornost na kraju i isplatila. Danas ima 2750 stabala krušaka, 230 stabala dunja, u voćnjaku rastu marelice, jabuke, šljive...A svoje gospodarstvo, u blizini Rogaške Slatine, između Boča i Donačke gore nazvao je Pomona, prema boginji voća i voćnjaka.
Ali Janko nije bio zadovoljan samo voćem! Dio prirode kojeg na jedinstven način koristi osluškujući bilo života na njoj oplemenio je posebnim sadržajima koji oduzimaju dah svakom putniku namjerniku ili gostu koji dolazi u posjet. Uz vrt prepun povrća, sagradio je hotel u kojem je u osam soba, a u kojem je do sada ugostio turiste iz 65 različitih zemalja. Cijelo je gospodarstvo zaokružena priča, tako svaka soba nosi naziv po jednom voću. Dunja, kruška, šljiva... S obzirom o kojem se voću radi, tako je uređena soba - dunja na vratima, zidovi su sobe i kupaonice nježno žuti - poput dunja, na zidovima su slike s dunjama, na stolu ukras – dunja.
Uz hotel se nalazi rustikalna kuća u čijem je prizemlju restoran u kojem se može uživati u domaćoj hrani koja je rasla u njihovim vrtovima, koju s osmijehom na licu kuhaju i poslužuju gospođe Andrea i Silvija (kruh peku u krušnoj peći u obnovljenoj kućici na imanju u kojoj su rođeni i živjeli Jankovi preci). U podrumu ispod restorana nalazi se velika dvorana koja je do danas ugostila na stotine uzvanika svadbi, rođendana, krstitka, a treću godinu održala se i slikarska kolonije o čemu svjedoče slike na zidovima.
Ove je godine Janko Zupanec dovršio Poučnu turističku stazu koja započinje s vrtom u kojim raste 17 vrsti ljekovitih i začinskih biljaka, a potom, šest metara iznad tla na trupcima od sibirskog bora počinje staza dugačka 450 metara. Kročeći na 120 metara dugačak most ulazi se u šumu u kojoj raste 17 vrsta stabala, a hoda se iznad desetak hrpi posloženih trupaca u kojima je Janko izbušio 6300 rupa u koje je stavio micelije shiitake gljiva. Sljedeće će godine ubirati prve plodove, a svake će godine širiti gljivarski vrt za jadan takav dio. Plan mu je za par godina imati toliko gljiva da će ih moći i prodavati. Nakon čarobne šume od 17 vrsti drveća i „gljivarnika“, drvenim se mostom dolazi iznad šume po čijem tlu veselo trčkaraju svinje. I to ne bilo koje, već svinje autohtone slovenske pasmine Krškopoljac, koja je spašena od izumiranja.
Osim što je početkom ove godine uz povrtnjak Janko zasadio 40 grmova bazge od kojih je već ovog proljeća dobio više od 500 cvjetova za sok (naravno, iduće će se godine urod povećati, kaže Janko, do 3000 cvjetova) od kojih će raditi sokove i čaj, Janko je počeo graditi i paviljon, sličan paviljonu Stiria u Rogaškoj Slatini. U originalnom paviljonu toči se mineralna voda, a Janko je u svom paviljonu odlučio točiti rakiju, vino, pjenušac... sve što će usrećivati njegove goste.
Nije samo paviljon replika gradnje iz Rogaške Slatine. Janko je prije tri mjeseca sagradio staklenik koji je replika vrtlarije iz Rogaške. U Jankov se ulazi stazom okruženom predivnim ružama, a u stakleniku žive beluga jesetra, albino kečiga, ruska sibirska i zvjezdasta jesetra, šaran... sve zajedno trideset riba koje Janko hrani peletima i skuplja njihov izmet. Zašto? Pa, Janko je odlučio povrće i jagode uzgajati akvaponski. Naime, riblji izmet sadrži amonijev nitrit koji nije dobar ni za ribe, niti za biljke. Ali, pomoću bio filtera preko kojih kruži voda uz upuhivanje zraka i mikroorganizama koji žive u sistemu, nitrit se pretvara u nitrat, a njega jaaaako vole biljke, toliko da mogu rasti samo iz glinopora natopljenog vodom u kojoj su plivale ribe. Tako u plasteniku uz nastambu s ribama rastu rajčice, patlidžani, paprike, a prkosno se crveni i najljuća papričica na svijetu – Carolina reaper.
