Naša je goranska kuća mjesto na kojem se glava prazni od dnevnih briga, tijelo opušta u prirodi i zdravoj rekreaciji, a duša krijepi mirom. Ovdje dišemo čisti zrak punim plućima, spavamo opušteno i čvrto kao puhovi i družimo se s dragim ljudima - kaže nam gospođa Željka Burić, inače iz Rovinja koja sa suprugom Zorkom već punih sedam godina svaki slobodni trenutak provodi u Fužinama, u njihovoj kući koji su ondje izgradili.
- Nama koji živimo u Istri ljudi znaju reći - pa što će vam vikendica, vi ste na moru, u Istri, vama je vikend svaki dan. Doista, u Istri je prekrasno, volimo more, klimu, ljude i ne bismo je mijenjali kao mjesto u kojem živimo. No, i nama je ponekad potrebna promjena i tako smo se odlučili kupiti zemljište i napraviti nešto svoje upravo ovdje u Gorkom kotaru.
Burićevi su kuću pozicionirali tako da se sa svih prozora vidi jezero
Fužine su bile naš prvi izbor, i to iz više razloga, a glavni je pristupačnost i blizina Istre te jedinstveno okruženje, šuma, jezero, pitomi krajolik...
Da je odista tako uvjerili su se Burićevi, no ne i samo oni. Naime, Fužine su u nepunih desetak godina postale - “kolonija Istrijana”. Vesela družina okuplja se svaki vikend, a svako jutro nalaze se na ‘prozivci’ u kavani hotela Bitoraj.
Dnevni boravak jednostavno vas mami na opuštanje
– Nastojimo se potpuno opustiti i što manje robovati formi i navikama kad smo ovdje – kaže Željka Burić. Ni u kuhinju ne zalazi prečesto pa joj je draža ‘turneja’ po susjedstvu.
– Svaki dan kuha netko drugi, tako nam više vremena ostaje za uživanje u prirodi, šetnji po Preradoviću, obližnjem brdu, oko jezera, a zimi i lopatanju snijega. Moj suprug ima zlatne ruke pa mu je uređivanje oku kuće zanimacija. Eto, baš smo prošli vikend ujutro pili kavu u dnevnoj sobi i vidjeli dvije srne i lane kako su došli na hranilicu koju im je Zorko izgradio. Napravili smo i desetke kućica za ptice koje hranimo i brinemo o njima. Pa gdje takvo što možete vidjeti – zadovoljna je Željka.
U starinskoj škrini nekada se čuvala odjeća, a na obnovljenoj mašini šivala je Željkina sestra
Kuću su Burićevi uredili, kaže, isključivo prema svojim željama i ukusu.
– Nije mi ni u jednom trenu palo na pamet da angažiram dizajnera, pa to je kuća koja je namijenjena nama i za naše uživanje pa je stoga svaki detalj odabran s puno pažnje i ljubavi. Nismo se spakirali i otišli u veliki šoping već smo kupovali stvari na koje smo naišli obilazeći od prigode do prigode, antikvarijate i sajmove starina.
Uspomena na baku koja je kao djevojka je šarenim koncem izvezla platneni ubrus
- Tako se u našoj planinskoj kućici našla i stara mašina za šivanje koja je uz malo popravka proradila, a moja sestra je čak i i šivala na njoj. Posebno su nam dragi detalji koje smo naslijedili poput starih komoda, ogledala i ‘čentrina’ (končanih vezenih stolnjaka) koji su se uklopili u okruženje.
Okvir s dragim fotografijama i jedinstvena kamena školjka na komodi
- Spojili smo funkcionalno, drvo (podne obloge i namještaj), ekologiju (plinsko grijanje) i rustiklano... Sve baš kako nam je pasalo.
U Fužine je donijela i bakino nasljeđe, porculanskj komplet za pranje, lavor, vrč i vezeni ručnik.
- Valjda upravo zbog toga u kući uživaju naši prijatelji s kojima se najčešće družimo u najnižoj etaži, u konobi koja je s jedne strane ukopana u brdo. Ondje se, uz otvoreni kamin, u kojem se često nešto i ispeče, okuplja istarska družina. Na idućoj etaži je dnevni boravak, kuhinja te glavna spavaonica, a u potkrovlju još dvije sobe za djecu ili goste - provela nas je gazdarica Željka.
NE PROPUSTITE: FOTO Ovo je najljepša hrvatska kuća. Zavirite!
