Jesen je doba lukovica. Iako ih već godinama sadim i presađujem, uvijek volim pogledati ima li što nova i zanimljiva u ponudi naših vrtnih centara. Obično pronađem neke posebno lijepe lukovice tulipana ili možda kakvu novu sortu sunovrata ili, primjerice, ljiljane, moje omiljene lukovičaste cvjetnice. No dok je cijena tulipana i sunovrata još koliko toliko prihvatljiva, ljiljani su, po mome mišljenju, ipak preskupi.
Usporedimo li broj lukovica u jednom pakiranju, ispada da za deset tulipana ili dvadeset presličica dobivamo samo jedan ljiljan. Naravno, njegova je lukovica velika, i stvorit će elegantan cvijet zadivljujuće ljepote, pa ipak.... Ne znam zašto je tako skupa. Zato sam ove godine odlučila uzeti stvar u svoje ruke i razmnožiti lukovice ljiljana koji već rastu u mom vrtu.
IZBOR LUKOVICA
Najbrži i najjednostavniji način razmnožavanja ljiljana dijeljenje je njegovih lukovica na pojedinačne ljuske. No da ne bi bilo zabune, nije dovoljno kupiti jednu lukovicu u vrtnom centru i očekivati da će ona donijeti povoljan rezultat. Nažalost, takve lukovice predugo stoje u skladištima, pa u njima nema dovoljno snage i života za takav način razmnožavanja. Zato se uvijek koriste svježe lukovice, tek izvađene iz tla. Ako smo dopustili stabljikama i listovima da se potpuno osuše nakon cvatnje, napravili smo sve što treba. U razdoblju sušenja listovi su skupljali energiju i pohranjivali je u lukovicu. Zbog toga je ona u listopadu uvijek čvrsta i puna biljnoga soka, idealna za stvaranje novog života.
DIJELJENJE
Lukovica ljiljana sastoji se od dvadesetak ili više pojedinih ljuski koje izgledaju poput glavice artičoke. Odvojimo li te ljuske pod prstima, dobit ćemo začas i osnovni materijal za razmnožavanje. Iako se one mogu odmah staviti u supstrat za sadnju, moj je savjet da ih sadimo tek sljedećeg dana kako bi preko noći zatvorile rane nastale od odvajanja. Tako ćemo biti sigurni da neće doći do truljenja koje bi mogle izazvati gljivice iz tla. Sadnju obavljamo polaganjem u supstrat u koji je umiješano oko 10% zeolita kako bi osigurali rastresitost i sačuvali vlagu. Vlaga će biti nužna u sljedećih 8 do 10 tjedana pa, ako niste sigurni da je možete osigurati redovitim prskanjem, pokrijte posudu za sadnju prozirnom plastičnom folijom.
KAKO DALJE
Kroz razdoblje od 8-10 tjedana, naravno uz uvjet da smo osigurali toplinu i vlagu, iz donjeg dijela ljuski pojavit će se dugi tanki korjenčići i male lukovice veličine graška. Takve lukovice treba zatim izvaditi iz tla i spremiti negdje na hladno (najbolje u suhi treset) kako bi prezimile. A kada dođe proljeće i trenutak sadnje, posadit ćemo ih poput svih drugih lukovica i čekati da narastu. Naravno u toj prvoj godini iz malenih će lukovica narasti samo listovi. Tek sljedeće godine možemo očekivati pojavu prvih cvjetova. Drugim riječima, riječ je o procesu koji traje dvije godine. No ako smo strpljivi, naš će se trud sigurno isplatiti pa ćemo za dvije godine, umjesto u jednom, uživati u najmanje dvadeset novih ljiljana.
